Zakon o radu jedan je od najvažnijih zakona u svakoj državi jer direktno utiče na prava i obaveze radnika i poslodavaca, na budžet, BDP, pa i na cjelokupnu društvenu klimu. Ministarstvo rada i socijalne politike početkom godine pozvalo je javnost da dostavi komentare na prednacrt Zakona o radu Federacije BiH, a nedavno su i kantonalne vlade pozvane da učine isto.
Više od 50.000 ljudi radi na crno
Stručnjaci koji su razmatrali prednacrt upozoravaju da predloženi tekst i dalje ne rješava neke ključne probleme tržišta rada, a jedan od njih je rad na crno.
Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, oko 20 posto osoba prijavljenih kao nezaposlene zapravo radi neprijavljeno. To znači da u Federaciji BiH, gdje je krajem augusta 2025. bilo registrirano 259.338 nezaposlenih, više od 50.000 ljudi radi na crno.
Odgovornost radnika i dalje izostaje
Adela Ramić, magistrica menadžmenta i ekspertica za finansijsku pismenost i razvoj biznisa, za Women in Adriju je kazala da novi zakon donosi brojne pozitivne novine, ali da i dalje nedostaje odgovornost radnika.
“Novi zakon donosi modernizaciju, digitalizaciju i precizno propisane kazne za poslodavce, agencije i digitalne platforme koje krše propise. Međutim, radnik ne može biti tretiran kao pasivni objekt zaštite, već kao odgovorna osoba u procesu rada. Ako Zakon o radu predviđa sankcije za poslodavce, agencije i portale za zapošljavanje, onda mora predvidjeti i sankcije – pa i novčane kazne – za radnike koji svjesno krše zakon, na primjer rade na crno,” kazala je Ramić.
Prema njenom mišljenju, trenutni tekst stvara neravnotežu: poslodavac snosi rizik i visoke kazne, dok radnik ostaje bez ikakve odgovornosti. U praksi to znači da radnik može pristati na rad “na ruke”, bez prijave i doprinosa, jer zna da neće biti kažnjen ako ga inspekcija zatekne na poslu.
“Apsurdnija odredba od spomenute jeste ona kojom se propisuje da se i rad bez ugovora tretira kao rad na neodređeno vrijeme, čime se zapravo nagrađuje kršenje zakona. Radniku se u takvom slučaju više isplati raditi neprijavljeno i prijaviti poslodavca nego proći probni rad”, pojasnila je.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada, oko 52.000 ljudi u Federaciji BiH radi na crno. Ramić objašnjava da bi, kada bi svi ti radnici bili prijavljeni i legalno zaposleni, te evidentirani barem na minimalnu platu, poslodavci za njih svakog mjeseca uplaćivali oko 657 KM poreza i doprinosa po osobi.
Ukupno, to bi iznosilo čak 34,2 miliona KM mjesečno – iznos koji Federacija BiH trenutno gubi zbog sive ekonomije.
Ipak, teško je očekivati da bi svi ti radnici mogli biti prijavljeni po sadašnjim, izuzetno skupim uslovima rada, gdje se na svaku neto platu plaća dodatnih 65,7 posto doprinosa, osiguranja i poreza.
Radnici svjesno biraju rad na crno
Stručnjaci upozoravaju da je nužno smanjiti ovaj procenat na zbirno do 40 posto, prvenstveno kroz rezanje troškova rada i usmjeravanje na prevenciju, efikasnost i digitalizaciju.
U tom slučaju, bilo bi moguće legalno zaposliti svih 52.000 radnika, koji bi, umjesto sadašnjih 34,2 miliona KM, u državne fondove mjesečno uplaćivali oko 25,4 miliona KM, ukoliko bi svi bili prijavljeni na minimalac.
Na taj način bi se državni prihodi povećali za 25,4 miliona KM mjesečno, a istovremeno bi se poboljšao status i sigurnost i radnika i poslodavaca.
Iskustva iz prakse pokazuju da mnogi radnici svjesno biraju rad na crno kako bi izbjegli plaćanje alimentacije, kredita ili dugova, te zaradili više u dogovoru s poslodavcima.
“Ako želimo ozbiljno suzbiti sivu ekonomiju, odgovornost moraju dijeliti i poslodavci i radnici. Svaki radnik zna je li prijavljen ako prima platu u koverti – zna da radi na crno. Upravo zato novi Zakon o radu mora jasno propisati obaveze i sankcije za sve učesnike u tom odnosu. Dok se to ne dogodi, Federacija BiH će i dalje imati desetine hiljada neprijavljenih radnika, a legalno zaposleni će, kao i do sada, plaćati zdravstveno osiguranje i za njih”, rekla je Ramić.
Radnici traže uvođenje “kliznog” vikenda
Prednacrt Zakona o radu predviđa mogućnost pauze do 60 minuta dnevno radi zadovoljavanja vjerskih potreba, koja se uračunava u radno vrijeme i plaća od strane poslodavca. Ova novina, usklađena s međunarodnim konvencijama o slobodi vjere, izazvala je veliko interesovanje jer prvi put prepoznaje vjerske potrebe radnika.
Također, otvorena je rasprava o uvođenju tzv. “plivajućeg” ili “kliznog vikenda”, kojim bi se radnicima omogućilo da biraju sedmični odmor – petak i subotu ili subotu i nedjelju – što bi posebno odgovaralo vjernicima kojima je petak sveti dan.
Fleksibilno radno vrijeme i bruto satnica
Ramić predlaže uvođenje bruto satnice i mogućnost fleksibilnog radnog vremena, tako da radnici mogu birati da rade 20, 40 ili 60 sati sedmično. Na taj način bi, primjerice, mlade majke ili studenti mogli raditi kraće za manju plaću, dok bi oni kojima je prioritet veća zarada mogli raditi duže.
Također, predlaže da se preduzećima omogući rad 365 dana u godini, ako to žele vlasnici, ali da radno vrijeme radnika bude individualno ugovoreno s poslodavcem i usklađeno s potrebama preduzeća, te kontrolisano od strane inspekcija.
“Radno vrijeme preduzeća je jedna kategorija, a radno vrijeme radnika koji u njemu rade druga. Ta dva pojma moraju se posmatrati odvojeno i usklađivati kao slagalica,” naglasila je Ramić.
Usvajanje zakona do kraja godine
Očekuje se da će Zakon o radu biti usvojen do kraja godine, pa je krajnje vrijeme da se u proces uključe svi koji žele dati svoj doprinos kako bi Federacija BiH dobila što kvalitetniji i pravedniji zakon.
Foto: Ustupljena fotografija
