Poduzetništvo se često predstavlja kao univerzalni odgovor na profesionalno nezadovoljstvo, posebno kada su u pitanju žene i mladi koji traže smisao, slobodu i kontrolu nad vlastitim vremenom. No šta se dešava kada se skinu filteri i romantizirane slike uspjeha zamijene stvarnim iskustvom?
U ovom autorskom tekstu, Erna Šošević, poduzetnica i dugogodišnja akterica bosanskohercegovačkog poduzetničkog ekosistema, piše o onome o čemu se rijetko govori, o cijeni poduzetništva, važnosti samosvijesti i zašto “uspjeh“ bez unutrašnje usklađenosti često vodi do iscrpljenosti, a ne slobode.
Zašto je samosvijest važnija od startup romantike
Možda će ovo zvučati neočekivano, posebno jer rijetko pišem lične tekstove, ali 2025. godina bila je za mene godina istine. Ne u smislu velikih odluka ili prekretnica koje se vide izvana, nego unutrašnjeg razotkrivanja. A jedna od najvažnijih istina do koje sam došla jested je poduzetništvo često idealizirano, dok je samosvijest ozbiljno potcijenjena.
Sigurno neće svi biti sretniji ako pokrenu biznis, što je sasvim ok. Društvene mreže, business portali i motivacijski sadržaji godinama nam serviraju vrlo sličnu poruku: daj otkaz, pokreni startup, radi ono što voliš i sloboda će doći sama. Zašto? Zato što se poduzetništvo nerijetko predstavlja kao ultimativni oblik lične slobode, samopotvrde i uspjeha. Iskreno, i sama sam u ranim fazama karijere „padala“ na te fraze. Vjerovala sam u njih, a vjerovatno sam ih, u nekoj mjeri, i promovisala.
Ono što se rijetko kaže jeste da takva naracija često stvara pritisak, posebno na mlade ljude i žene ,pritisak da moraju „željeti više“, „biti hrabriji“, „izaći iz sistema“, čak i onda kada im stabilnost, sigurnost ili jasno radno vrijeme više odgovaraju.
Nakon godina rada u poduzetništvu, danas znam da ono vrlo često nije glamurozno. Naprotiv, zna biti monotono, iscrpljujuće i izrazito stresno. Radimo mnogo stvari koje ne volimo. Bavimo se problemima koji su veliki, teški i konstantni, na godišnjem odmoru, za praznike, vikende, navečer. Godinama. Onda dobijem savjet iskusnih poduzetnika: “Čim ti krene, problemi će nestati. Uposli, delegiraj, naredi…” Ne, oni će postati samo veći.
Jedna od velikih zabluda o poduzetništvu jeste ideja da više nemate šefa. U stvarnosti, imate ih više nego ikada prije: klijente, partnere, zaposlene, investitore, dobavljače. I vrlo često imate unutrašnji osjećaj da svima morate biti dostupni… stalno.
Radno vrijeme se brzo utrostruči. Stres se ne smanjuje, nego se akumulira. A prihodi, posebno u prvim godinama, često kasne. Mnogi poduzetnici će, ako su potpuno iskreni, priznati da su dugo sebi isplaćivali minimalno ili ništa. Ne zato što nisu znali bolje, nego zato što je odgovornost prema drugima uvijek dolazila prije odgovornosti prema sebi.
Isključivanje postaje ozbiljan izazov. Ikada. Postigli ste uspjeh koji ne donosi mir.
I ono što možda najvažnije želim da naglasim: uspjeh (ovaj klasični generalni izvikani popularni “uspjeh”) ne znači nikakav mir, nego veću odgovornost, jer više ljudi zavisi od nas i naših odluka. Zato, kada se vodimo modelima onih koji su uspjeli (preživjeti) prije nas, živomo sa osjećajem da smo osvojili nagadu koju nikada smo htjeli. Upravo zato se dešava da, slijedeći tuđe definicije uspjeha, završimo s osjećajem da smo osvojili nagradu koju zapravo nikada nismo željeli.
Zašto sam i dalje u poduzetništvu?
Mogu misliti kako vam ovo “crno” zvuči, ali ja nikada neću biti protiv poduzetništva. Samo želim da naglasim da je vrijeme da se usprotivimo šablonima koji se nameću u domeni poduzetništva i da više slušamo sebe.
Pravi ulazak u poduzetništvo za mene izgleda tako da znam zašto ulazim u neku priču, da imam hrabrosti da ne igram tuđu igru, da razumjem svoje snage i ograničenja i da gradim svoj mir unutar njih, a ne protiv sebe, po tuđem modelu, na osnovu tuđeg instagram posta ili zbog titule founder/CEO.
Jako je važna usklađenost između onoga ko si i života koji gradiš. To znam sada, osam godina poslije.
A zašto ja ovo radim? Iskreno, nakon što su spale “ružičaste naočale”, nemam jedan jednostavan odgovor. Dio je ličnog radnog iskustva, dio nemogućnosti da se uklopim u klasične strukture, dio tvrdoglave potrebe da stvari radim drugačije i najvažnije, da nađem svoju svrhu.
Ali bez imalo sumnje, znam da sigurno, da ono što je meni ispunjenje, nekome drugom bi bilo mučenje, i obrnuto, što je sasvim u redu. Hvala Bogu pa nismo svi isti.
Zato, prije nego što se zapitaš šta želiš biti, pitaj se šta nikako nisi. I tu, po mom iskustvu, drage moje poduzetnice i one koje ćete to tek postati, počinje zdrav biznis.
O autorici
Erna Šošević je poduzetnica i dugogodišnja akterica poduzetničkog ekosistema u Bosni i Hercegovini i regiji. Osnivačica je platforme Bizbook.ba, fokusirane na povezivanje i promociju mikro i malih biznisa, te inicijatorica ORBIZ konferencije, jednog od značajnih poslovnih događaja posvećenih budućnosti poslovanja. Predsjednica je Upravnog odbrora Fondacije 787, kroz koju aktivno doprinosi razvoju poduzetništva, s posebnim fokusom na žene, mlade i održive poslovne modele. Njeno iskustvo temelji se na dugogodišnjem razvoju biznisa, mentorstvu i izgradnji poslovnih zajednica.
