Postoji trenutak u životu mnogih žena kada shvate da plan koji su godinama gradile – i koji im je donio rezultate – više ne daje osjećaj ispunjenosti. Na papiru je sve tu: biznis, odgovornost, postignuća. Ipak, tijelo počinje slati signale, energija opada, a pitanje koje se sve češće javlja jeste: zašto ovo radim? U razgovoru s Ajlom Mulalić, biznis mentoricom koja godinama radi sa ženama poduzetnicama, dotaknuli smo se upravo tih tiših, često neizgovorenih tema – prelaska iz “moram” u “želim”, cijene koju žene plaćaju kada stalno biraju produktivnost ispred sebe i potrebe da se, barem na trenutak, stane i pogleda kuda se dalje ide.
Šta vidiš kao najveći izazov poduzetnica kroz svoj rad s njima u posljednjih godinu dana?
Ovo je vrijeme preispitivanja za žene u biznisu. Vidim da se dešava neki shift u razmišljanju. Hustle kultura je izgubila na značaju i sve više više poduzetnica se pita: je li to stvarno to? Druga stvar koja se prirodno nadovezuje na to jeste pitanje smisla. Moje klijentice se pitaju zašto uopće ovo radim i unutar sebe više nemaju jasnoću da li ovim putem trebaju nastaviti ili raditi nešto drugo. Kako najčešće radim sa ženama u tridesetim godinama, to su žene sa životnim iskustvom – naradile su se i zaradile, i ovo više nije pitanje egzistencije nego svrhe. Tu se otvaraju identitetska pitanja: ko sam ja, zašto ja ovo radim i, u suštini, da li mene ovo ispunjava. Mnoge u dubini osjećaju da način na koji su do sada radile – jednostavno nije to to.
Koju cijenu plaćaju žene koje vrijednost traže u pretjeranoj produktivnosti?
To najčešće dolazi iz osjećaja odgovornosti, iz onog unutrašnjeg moram ja. Jednu klijenticu sam pitala koliko dugo ima firmu – kaže 14 godina. Pitam je: je li sve to što si radila tih 14 godina bilo potrebno, i je li isto to potrebno i sada? Žene često nikad ne izađu iz tog hustle mode-a, ostanu stuck i jednostavno nemaju vremena baviti se sobom. Prva cijena koju plaćaju je često zdravstvena – tri stvari koje stalno viđam su problemi sa želucem, anksioznost i hormonalni disbalans. Druga cijena je slika o sebi. Ta to-do lista i broj stvari koje se “još moraju uraditi” nikad ne završava. Završavaš velike stvari, ali nikad nije dosta, i kao u općini uvijek nešto fali.
Burnout je tema koja se već navukla na oči svima, ali ipak ostaje među top izazovima u biznis svijetu. Kako ti prepoznaješ da je vrijeme za intervenciju?
Kad osoba kaže: osjećam se prazno, a odmah iza toga: ali moram ovo završiti, ili što čujem kod muškaraca izašao sam iz kuće u šest, vratio se u sedam, žena i djeca me nisu vidjeli, ne znam što ovo radim sebi. Ovo je tip ljudi zarobljen u ograničavajućem uvjerenju ovo je jedini način na koji ja mogu raditi, uvijek imaju razlog zašto baš niko drugi ne može završiti neki zadatak, a dolazi iz potrebe za sigurnošću i kontrolom. Ono što je interesantno je da nebitno koliko ovi poduzetnici zarađuju, potreba za ovim osjećajem sigurnosti ne prestaje.
Znam da si i ti lično imala problem izgaranja na poslu. Šta je bio tvoj wake-up call?
Moj wake-up call je bio trenutak kad sam htjela još više raditi, a tijelo je reklo – nećeš. Simptome sam osjećala i ranije, ali sam ih ignorisala, dok nisam došla do tačke u kojoj je bilo jasno: ili ćeš nešto promijeniti ili ovako dalje nećeš. Mislila sam da me tijelo sabotira, a zapravo mi je pokazivalo rješenje – da to nije moj put, ali ja sebe nisam slušala. Nema drugog načina nego da staneš i stvarno odabereš kuda ideš dalje. Taj moram pattern donosi dosta benefita: uradiš puno posla, dobiješ osjećaj vrijednosti, postignuća i samopouzdanja, ali to traje samo u sadašnjosti. Najveći problem je što ti time zezneš budućnost. Jednog jutra se probudiš i kažeš: ovo nije gdje sam željela biti.
Pripremaš radionicu Najbolja godina ikad. Koji je razlog za ovu radionicu i kome je preporučuješ?
Najveća moć ove radionice je prelazak iz moram u želim. To znači preći iz prošlosti u budućnost, iz straha u intentional living. Umjesto osjećaja da se život dešava meni, dolazi ono: ja živim svoj život, na putu sam na kojem želim biti, a ne da imam osjećaj da mene ovaj život živi. Ova radionica je sva oko slobode – da osjetiš da biraš kako živiš ovu godinu. Moj najveći strah je da se probudim sa 80 i da imam onaj uzdah: eh da sam. To je moje lično gorivo.
Za kraj, podijeli s nama gdje se ti trenutno u životu nalaziš, koji je tvoj izazov i kako radiš na njemu?
Osjećam da sam se dovela u stanje otvorenosti prema svemu, a istovremeno da iz mene sada izlazi mnogo toga što je autentično. I sad kad znam da je to ono što želim i da je to dio mog puta, ja bih sve to odjednom. Moj trenutni izazov je da imam mudrosti reći sebi: čekaj, polako. Da pratim tempo svog tijela, da više uživam u procesu i da imam više strpljenja sa sobom. Sve što radim je ono što zaista želim, ali prioritet mi je iznad svega da se ne preopteretim, iako imam tu želju. Ne uzimam sebe zdravo za gotovo jer sada praktično znam da najbolje iz mene dolazi onda kad sam ja dobro.
*Sve članice dobijaju 20 posto popusta za učešće u radionici Najbolja godina ikad
