Ivana Mirković, mlada arheologinja iz Bosne i Hercegovine, pomjera granice naučnim istraživanjima na prestižnim obrazovnim ustanovama u Evropi. Trenutno je na završnoj godini doktorskih studija na Odsjeku za analizu i menadžment kulturnog naslijeđa pri poznatoj IMT Školi za napredne studije u toskanskom gradu Lucca u Italiji.
U potrazi za blagom bosanskim
Studije arheologije počela je u Sarajevu, gdje je već tokom osnovnih studija ostvarila Erasmus razmjenu u Veneciji. Magistarski studij nastavila je u okviru međunarodnog programa iz kvartarne arheologije i praistorije, koji se odvijao u četiri evropske države. Vrijedi istaći da je tokom master studija bila dobitnica stipendije Vlade Republike Italije, što je priznanje za njen izuzetan akademski potencijal i posvećenost.
Njen dosadašnji akademski put odvijao se kroz sedam zemalja i obuhvatio studije na više univerziteta, kao i saradnju s nekim od vodećih naučnih instituta i državnih muzeja u Italiji, Holandiji, Austriji, Bosni i Hercegovini, Španiji, Francuskoj i Portugalu.
Na doktorskim studijama u Italiji, ova 30-godišnja naučnica se trenutno bavi osjetljivim i važnim pitanjem: gdje se danas nalaze arheološki predmeti iz Bosne i Hercegovine i pod kojim uslovima su završili u evropskim muzejima?
U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba naglasila je kako u svom naučnom radu primjenjuje interdisciplinarni pristup, kombinujući arheologiju, historiju, zakone o kulturnom naslijeđu i političke nauke.
“Na taj način omogućavam da se problemi iz arheologije na adekvatan način približe ljudima, ali naročito onima koji na nivou vlasti donose važne odluke. Naravno, Bosna i Hercegovina je bogata kulturnim naslijeđem – od praistorijskog doba i antike, preko Srednjeg vijeka, Osmanskog i Austro-Ugarskog perioda, pa sve do savremenog vremena, zaista imamo mnogo toga za proučavati i prezentovati.
Iako je praistorijsko arheološko naslijeđe meni posebno zanimljivo, Bosna i Hercegovina je u svijetu, ipak, najprepoznatljivija po stećcima – srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima koji su pod zaštitom UNESCO-a – kao i po impresivnoj osmanskoj i austrougarskoj arhitekturi.
Kada kolegama u inostranstvu govorim o Bosni, najviše ih fascinira činjenica o raznolikosti i koegzistiranju monoteističkih religija i sakralnih objekata. Uz to, žele znati više o našoj nematerijalnoj baštini: tradicionalnim zanatima, narodnoj nošnji i muzici.
Rukotvorine naših baka, posebno one od vune, kao što su npr. priglavci – često su omiljeni suvenir koji ponesu moji prijatelji, pa čak i profesori”, kazala je Mirković.
Fokus njenog projekta je detaljna analiza cjelokupne kolekcije arheoloških predmeta iz Bosne i Hercegovine koji se danas nalaze u Prirodnjačkom muzeju u Beču.
“Ovim projektom, po prvi put nakon 147 godina od austrougarske uprave, pomoću arhivskih izvora i detaljnom muzeološkom analizom arheoloških predmeta, nastojim odgovoriti na važna pitanja: koji su to predmeti i kako su dospjeli u Beč?
Osim u Austriji, pratim ‘sudbinu’ ovih predmeta i u drugim gradovima tadašnjeg carstva. Takođe me interesuje njihova savremena uloga i moguća primjena u okviru kulturne politike.
Posebno mi je zanimljivo baviti se ovom temom jer objedinjuje više naučnih oblasti i disciplina koje me zanimaju. Arheološki predmeti u ovom kontekstu ne govore samo o praistoriji, već i o odnosima moći, imperijalnoj kulturnoj politici i načinima na koje je Bosna i Hercegovina tada bila predstavljana u naučnim i muzejskim krugovima Evrope”, kazala je ova bh. naučnica.
Nažalost, nije nam mogla odmah predstaviti bar neke rezultate istraživanja zbog preciznih smjernica IMT škole o autorskim pravima vezanim za izradu doktorske disertacije. To će biti moguće za nekoliko mjeseci.
Pravo na kulturnu baštinu
Današnja arheologija, kako je pojasnila, više nije samo potraga za materijalnim ostacima daleke prošlosti, već i sredstvo za suočavanje s historijskim nepravdama, uključujući pitanje vlasništva i prava na kulturnu baštinu.
“Artefakti iz doba kolonijalizma i dalje su prisutni u velikom broju svjetskih muzeja, posebno u nacionalnim institucijama bivših kolonijalnih sila poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Belgije i Austrije.
Ti predmeti često potiču iz Azije, Afrike, Južne Amerike i jugoistočne Evrope, i u velikoj mjeri su sakupljani bez pristanka lokalnih zajednica, kroz vojne ekspedicije ili neformalne puteve trgovine”, istakla je.
Govor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona iz 2017. godine je, kako je rekla, važna prekretnica u Evropi kada je riječ o ovoj problematici. Macron je tada javno priznao potrebu vraćanja afričke kulturne baštine i započeo konkretne korake za povrat predmeta u Benin i Senegal.
“Još neki od poznatih slučajeva su povrat Beninskih bronzi iz Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva Nigeriji, kao i povrat kraljevskih artefakata iz Belgije Demokratskoj Republici Kongo.
Arheologija je, po mom mišljenju, mnogo više od naučne discipline – može biti moćno sredstvo dijaloga, izgradnje povjerenja i međusobnog razumijevanja, posebno u društvima koja prolaze kroz procese obnove, kakvo je naše”, dodala je Mirković.
Glas pomirenja
Pored nauke, ova mlada arheologinja djeluje i kao glas regionalnog pomirenja i saradnje.
“Moramo stvarati zajedno ako želimo da se izdignemo izvan uobičajenih narativa koji nas razdvajaju.
Kroz zajednički rad na projektima otvaraju se prilike da se upoznamo, sprijateljimo i u tom procesu iskreno razgovaramo o problemima koji nas tište.
Jedino na taj način možemo pokušati pronaći zajednička rješenja i oblikovati stvarnost kakvu želimo – prvo u svom srcu, a onda i u društvu.
To zahtijeva posebnu vrstu hrabrosti i izdržljivosti.
Ali neko mora preuzeti tu ulogu – pa zašto ne mi, upravo sada?”, naglasila je.
Značaj obrazovanja
Na kraju je napomenula kako:
“Obrazovanje danas ima jednaku važnost kao i prije – možda čak i veću, jer živimo u vremenu brzih promjena i stalne potrebe za prilagođavanjem novim društvenim i tehnološkim pojavama. Nije riječ samo o sticanju diploma, već o razvoju kritičkog razmišljanja, sposobnosti da razumijemo svijet i svoje mjesto u njemu.
Moja formula uspjeha je jednostavna – sjajne stvari se dešavaju kad se zaista trudim i radim.
Zato biram da tako živim: ne bojim se pokušaja, ni odbijanja. Kada naiđem na prepreku, tražim novi, kreativniji put. Važno je znati šta nas pokreće i stalno raditi na sebi – ne samo profesionalno, već i u odnosima s ljudima.
Vjerujem da se vrijedi truditi da budemo dobri i ljubazni, čak i onda kad je to teško. Na kraju se uvijek isplati”, poručila je Mirković.
Ova perspektivna naučnica još jednom jasno pokazuje da su mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine, koji ostvaruju uspjehe širom svijeta u raznim oblastima – od nauke, sporta do kulture – njeni najbolji ambasadori.
Cijela Bosna i Hercegovina zaista može biti ponosna što ima ovako perspektivne, talentovane i međunarodno priznate stručnjake.
Izvor: Radiosarajevo
Foto: Osobna arhiva / Radiosarajevo
