Mothershands: Ispletena nit ljubavi, naslijeđa i snova

Priča Mothershands počela je sasvim tiho, u krugu porodice, među vunom, iglama i rukama koje su znale svaki bod, svaki uzorak. Ali vrlo brzo, ono što je izgledalo kao hobi pretvorilo se u priču koja nadilazi odjeću.

“Poziv na BH Fashion Week Sarajevo i Fashion Week Skopje bio je trenutak kada smo shvatile da izlazimo izvan naših zidova, izvan društvenih mreža, u jedan potpuno novi svijet. Ali, šira priča zapravo počinje onog trenutka kada nam se jave žene kojima smo bile inspiracija da ponovo počnu plesti, ili kada kupci požele posjetiti moju mamu i nanu. To su trenuci koji pokazuju da stvaramo mostove, poznanstva i prijateljstva”, priča Lejla Tabak Siljak, vlasnica i osnivačica brenda.

Nana i mama – duša svakog boda

U svako pletivo utkane su vrijednosti generacija.

“Nana je utkala pedantnost, mama smirenost”, kaže Lejla. To nisu samo osobine, nego pravi pečat svakog proizvoda – osjećaj da svaka kapa ili šal ili džemper u sebi nose dah njihove osobnosti i topline doma. Mothershands nije samo odjeća, to su priče o rukama koje su grlile, tješile i učile.

Ljubav pretvorena u poduzetništvo

Sve je počelo jednim prodanim šalom.

“Ljubav prema pletenju probudila se kada sam prodala prvi mamin šal preko društvenih mreža. Do tada je moja strast bila fotografija i dizajn. Ali kada sam vidjela da nečiji život može biti ogrnut toplinom naših ruku, počela sam razmišljati i kao poduzetnica.”

Iako tržište u BiH nije lako, Lejla vjeruje da će uvijek postojati mjesto za handmade proizvode, jer oni nose emociju i autentičnost. Najveći izazov je, kaže, što se tradicionalnim zanatima ne pristupa sistemski, već samo sporadično.

Takođe, ističe i problem slabe tržišne moći kupaca i nemogućnost bavljenja ovim poslom kao osnovnom djelatnošću.

Ipak, Mothershands leti na krilima toplih reakcija kupaca, koje stalno vraćaju vjeru u smisao onoga što rade.

Kupci kao porodica

Ono što posebno pokreće ovu priču su reakcije kupaca.

“Poruke u kojima ljudi kažu da su se vratili u djetinjstvo, da ih naš rad podsjeća na njihove majke i nane. To su za mene najveći komplimenti. Komplimenti na jednu stranu, emocija na drugu.”

Bilo je i kritika i dodaje da je najkorisnija kritika stigla na samom početku: vezice od kože nisu bile dovoljno dobro uvezane, pa su kupcima ponudili da ih, na njihov račun, pošalju nazad na popravku.

“Od tada radimo drugačiju i sigurniju tehniku uvezivanja”, kaže ona, pokazujući kako i greške mogu postati čvrsti temelji.

“Svi kupci iz BiH ili porijeklom iz BiH koji žive vani, a koji su nam vrijedni kupci i prate naš rad su upoznati s našom pričom i tu postoji jedna posebna veza, emocije koje šalju prema nama i našim radovima su obostrane, jer oni ulaze u naše živote i postaju kao dio porodice, bilo da se radi virutuelno ili prilikom ličnog upoznavanja”, objašnjava Lejla.

Što se tiče kupaca, posebno ističe kupce iz Amerike, koji kada pročitaju njihovu priču, jednako toplo reaguju kao i kupci s naših prostora. S druge strane, ima i kupaca koji ne ulaze u priču nego samo traže proizvod.

Film od niti i emocija

“Da je Mothershands film, bio bi drama. Pun iskušenja, padova i ponovnih dizanja. Nešto kao Coco before Chanel, samo što je mala vjerovatnoća da ćemo završiti poznati kao Coco”, iskreno se smije Lejla.

A šta je za nju najdraži trenutak? “Prvom očicom koju ubodemo, mi već udahnjujemo život proizvodu. Ali krila dobije tek kada ga neko obuče i pošalje poruku koja nas ugrije onako kako i naši radovi griju njih.”

Budućnost u jednom danu

Na pitanje gdje vidi brend za deset godina, Lejla zastaje. “Nama je svaki dan s nanom i mamom novi dar. Ne gledamo tako daleko, jer svaki dan donosi dovoljno radosti i izazova. Rad, trud i borba su tu, a sudbini prepuštamo ostalo.”

Mothershands nije samo brend niti samo pletenina. To je most između prošlosti i sadašnjosti, toplina utkane niti i ljudi koji je nose. U vremenu brzine i prolaznosti, ono što Lejla, njena mama i nana stvaraju podsjeća nas da najtrajnije ostaje ono što je rađeno s ljubavlju i rukama koje znaju da toplina uvijek nađe put do ljudi.

Photo: Mothershands https://www.facebook.com/mothershandsbih

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

Zašto novac ne treba biti prva stavka kod pregovora kad u...

Postoje izvjesni trenuci u našim životima kad iznenada postanemo vrlo religiozni.Obično je tada, pitanje života i smrti, neočekivanog rezultata farbanja kose, crvenog na semaforu...