O ovome sam govorila nedavno na jednom odličnom i zanimljivom skupu poduzetnika. Pomislila sam da bi bilo dobro da ostane i zapisano – i za one koji nisu imali priliku čuti. Pogotovo jer su odmah nakon mog, pomalo epskog izlaganja, čak tri osobe koje vode vrlo uspješne biznise potvrdile da sam u pravu. Pa krenimo.
“Ljudi su trošak” – i zašto to nije istina
Ljudi su trošak. Najveći. Najgori. I još k tome fiksni, što stvar čini gorom. Tu su i dodatni troškovi doprinosa, zdravstvenog osiguranja, naknada za nezaposlenost (a nezaposlenih je sve više) i tko zna čega još – sve da bi jedan imao drugoga. Tako nekako. Ljudi su trošak. Ali eto, moraju postojati. Hajdemo vidjeti zašto to nije istina.
Godinu za godinom svijet se suočava s krizama. Od pandemije do nepotrebnih ratova. Neki od nas još su uvijek pomalo u šoku da se sve to događa u 21. stoljeću. Ja, primjerice, još uvijek jesam. Na vrhuncu civilizacijskog napretka – kriza za krizom.
I tako, imamo krizu. I kriza ima nas. Borimo se kako znamo i umijemo. Sa svojim ljudima, naravno. Jer nema borbe jedan na jedan, prsa o prsa. Netko je u krizi vidio priliku, netko se bori da opstane. Netko je promijenio djelatnost, netko je “pospremio” vlastiti biznis. Neki su pokrenuli i realizirali promjene za koje su se pripremali godinama.
Sve te borbe, promjene, transformacije i reorganizacije ne mogu se provesti bez tima. Bez ljudi. S ljudima se preživljava kriza, s ljudima se stvaraju i provode promjene i transformacije.
Već pomalo izlizana rečenica „ljudi su naš najvrjedniji resurs“ kroz prizmu krize i promjena danas zvuči istinitije nego ikad.
Pročitajte više: Kako da mali postanu veliki: Najveći ubojica ambicija su nerealna očekivanja
Kako kriza utječe na organizacije i ljude
Kako kriza utječe na organizacije i ljude? Mijenjaju se navike, sve se podređuje zaštiti ljudi i poslovanja, osmišljavaju se novi načini opstanka – pa čak i razvoja. U svemu tome ponekad nas je jako strah, a istovremeno smo i iznimno hrabri.
Kriza i promjena u suštini znače isto – mijenjaju se ustaljeni obrasci ponašanja. U krizi se mijenjaju prisilno. U promjeni – dobrovoljno.
Organizacije koje su izrazito orijentirane na troškove ili one čije industrije najviše stradaju u krizi često posežu za smanjenjem broja zaposlenih kao velikog fiksnog troška. Financijski gledano – odluka ima smisla jer se trošak smanjuje. Poslovno gledano – možda i ne.
Dobar dio tih ljudi koji su iznenada postali dostupni preuzele su organizacije koje su u tome vidjele priliku. Organizacije koje mogu izdržati taj trošak – odnosno investiciju. One su također pod pritiskom troškova, ali su inovativno usmjerene na pronalaženje novih načina kako te troškove pokriti i generirati prihod.
Jasno je da su i kriza i promjena – borba. Ali pravila su ista.
Budite hrabre – ako ste liderica ili menadžerica, ne smijete pokazivati strah. Ljudi vas gledaju i slijede. Ako se vi bojite, bojat će se i oni. Skupina uplašenih ljudi ne može učiniti mnogo. Jedan čovjek koji svoj strah prekriva hrabrošću može s tom skupinom napraviti puno. Koliko ste vi hrabri, toliko će biti i oni. Fokusirajte se na male pobjede – iz njih dolaze snaga i hrabrost.
Držite situaciju pod kontrolom – čak i kad to nije u potpunosti istina. Važno je da tako izgleda. Kada je promjena planirana, kontrola je lakša jer imate plan. Kada je kriza neplanirana, granica između „sve se raspada“ i „možemo mi ovo“ je vrlo tanka. Vi birajte ovaj drugi stav – i pokazujte ga. Opet, fokus na male pobjede.
Ljudi su investicija
Komunicirajte transparentno – razgovarajte otvoreno i iskreno o izazovima. Možete priznati da vam nije lako, ali bez dramatiziranja. Dovoljno je reći: „I meni je teško, i ja se bojim, ali zajedno to možemo prebroditi.“ Podijelite i ono što inače možda ne biste – financijsku sliku, dileme, ideje. Otvorenost gradi povjerenje.
Pitajte – nije sramota ne znati, sramota je ne pitati. Pitajte svoje ljude što misle, slažu li se, što predlažu i kako se osjećaju. Čut ćete svašta – odlične ideje, manje odlične, ali i dalje vrijedne. Čut ćete perspektive koje možda ne vidite. Pitanja potiču dijalog. Stavite ego sa strane i pitajte: „Što vi mislite?“ Ništa ne boli – a može donijeti puno.
Ljudi nisu trošak. Ljudi su investicija i neodvojivi dio poslovanja. Oni jesu biznis. Bez ljudi – nema ničega. Čuvajte svoje ljude.
Piše: Enisa Selmanović – Salkić, Consultor
Izvor: womeninadria.com
