U Sarajevu postoje pravila – moraš znati kako razgovaraš s prolaznikom, kako se pozdravljaš, koga pustiš da prođe ulicom, a s kim ćeš se samo osmjehnuti.
Tako nas u novom podcastu Ambition Backstage vodi Fahrudin Kučuk, pisac, kulturni radnik i suosnivač Festivala dječije umjetnosti FEDU, kroz Sarajevo kakvo rijetko ko vidi – grad pravila, uspomena i priča koje oblikuju njegov karakter.
Grad kroz oči Fahrudina Kučuka
Razlika između Sarajeva njegovog djetinjstva i današnjeg Sarajeva, objašnjava, nije u duhu grada, već u tehničkim dostignućima i pomacima u urbanom prostoru.
“Sarajevo je uvijek tu. Grad koji raste, pamti i nosi priče generacija. Generacije prije mene su rasle i odlazile, ali Sarajevo ostaje,” kaže. Sjećanja na stare pijace, vjetar kroz jablanove, kaldrmu i željezničke pruge čine grad živim i čuvaju njegovu povijest.
On se sjeća dječijih igrališta, mirisa rijeka i zvukova koje grad nosi kroz vrijeme. “Svaki grad čine ljudi i stvari koje ostaju u zraku,” objašnjava, naglašavajući važnost sjećanja i poštovanja prošlosti.
Ljudi su srce Sarajeva. “Svaki prolaznik, umjetnik i dijete dodaje svoj sloj priče. Bez ljudi, Sarajevo ne bi bilo Sarajevo,” naglašava Fahrudin.
Grad oblikuju oni koji u njemu žive, a istovremeno grad oblikuje i njih kroz iskustva, kulturu i svakodnevicu. Sarajevo ima svoju etiku: ne možete mijenjati ono što je naslijeđeno, ali se možete odnositi prema gradu s poštovanjem.
Ljudi koji oblikuju grad
“Ljudi su nevjerovatan potencijal,” kaže Kučuk. “Oni stvaraju i održavaju grad, njegovu kulturu, njegove priče.” Sarajevo, prema njegovim riječima, uvijek je imalo svoje korifeje – ljude koji su širili kulturu i umjetnost, i koji su povezivali grad s ostatkom svijeta.
No, on ističe i problem: mladi često nemaju priliku da se etabliraju u svom gradu. “Da biste bili poznati u Sarajevu, prvo morate dokazati sebe vani. Tek tada vas vaša sredina prepoznaje.”
Fahrudin to najbolje zna jer je posvećen radu s mladima i piscima. Kroz festival FEDU, on prepoznaje i potiče talent u književnosti, muzici, teatru i likovnoj umjetnosti.
“Djeca još uvijek vole književnost i umjetnost,” kaže. “Oni imaju maštu koju umjetna inteligencija ne može zamijeniti.”
Naglašava da svaki talent treba prostor za rast i priznanje: “Svaka generacija nosi svoje inovacije i revolucije. Sarajevo treba otvoriti vrata mladima da oblikuju kulturu i zadrže duh grada živim.”
Takođe, ističe važnost književnosti i umjetnosti u razvoju mladih: “Čovjek mora ostati barem djelimično dijete da bi bio dobar čovjek. Priče, posebno sarajevske, otkrivaju tu dječiju stranu u nama i pomažu nam da razumijemo grad.” Kreativnost je, naglašava, nezamjenjiva ljudska vrlina.
Sarajevo – otvoreno za sve
Grad se osjeti svim čulima: od Trebevića do Marijin dvora, od čaršije do Koševa. Smijeh, radost, tuga i uspomene – Sarajevo se ne može ignorisati. Samo ovdje možete doživjeti njegovu pravu priču. “Sarajevo nije za svakoga, ali onima koji ga upoznaju, otvara svoje srce,” zaključuje Fahrudin.
Kroz njegove priče o ljudima, ulicama i kulturama, jasno je da Sarajevo ostaje grad koji diše s ljudima, koji pruža prostor kreativnosti i koji nikad neće zatvoriti svoja vrata onima koji ga žele upoznati.
Sarajevo je više od mjesta – to je iskustvo, zajednica i priča. Kroz uvid i sjećanja Fahrudina Kučuka, vidimo grad koji voli, koji izaziva i koji nadahnjuje.
