Autorica, ekonomistica, majka i žena koja nije pristala na šutnju, Seada Kondo svojim glasom danas osnažuje mnoge. Njena prva knjiga “Cvijet iz betona” nije samo zbirka misli i stihova to je snažno svjedočanstvo o ranjivosti, opstanku i tišini koja se pretvara u riječ. U razgovoru za Women in Adria, Kondo iskreno govori o pisanju kao oružju, o bolesti kao prekretnici i o ženskoj snazi koja se rađa upravo u trenucima pucanja.
Pisanje nije bio bijeg, već način da ostanem
“Oduvijek sam pisala. Ne javno, ne za aplauze već za sebe. Za tišinu koja je tražila da se pretvori u nešto razumljivo”, kaže Kondo. Pisanje je za nju bilo poput tihog šapta sebi, način da se preživi ono što se ne može izgovoriti naglas.
No kada se suočila s dijagnozom raka, riječi su prestale biti samo zapis. Postale su oružje – način da preživi.
“Sjećam se noći kad sam prvi put istinski ‘pukla’ na papiru – bez filtera. Bilo je to negdje između zračenja i povratka s još jedne terapije. Svi su već spavali. U meni je sve urlalo. Otvorila sam laptop i samo pustila prste da kažu ono što srce više nije moglo zadržati”, priča za Women in Adriu Kondo.
U tim trenucima, pišući, kaže nije bježala, naprotiv, ostajala je.. sebi. Pisanje je postalo njen most do samospoznaje, tiho i snažno iscjeljenje.
Bolest kao pukotina kroz koju se izađe iz šutnje
Knjiga “Cvijet iz betona” nije, kako ističe, knjiga o bolesti, već knjiga o glasu koji se vraća. Rak je bio okidač, ali ne i srž onoga što je napisano.
“Ova knjiga nije zapis o raku. Ona je zapis o opstanku duha, o vraćanju glasa, o pravu da kažeš ‘ne mogu više’ bez grižnje savjesti. Njena dublja poruka je da svaka žena ima pravo da se slomi – i da se iznova sastavi”, kazala je.
U korijenima te poruke leži prepoznatljiva ženska tišina, ona pristojna, nasmijana, tiha, koja predugo traje. Kondo poziva žene da razbiju svoj “beton”, okove koji izgledaju kao sigurnost, ali su zapravo zatvor.
“Skinula sam lanac šutnje sa svog grla. Nije to bilo tiho oslobađanje, bilo je to vrištanje iz dubine duše. Svaka suza koju sam ikada progutala sada je postala riječ”, priča nam Kondo.
Ranjivost nije slabost. Ona je snaga koja se ne plaši istine
Otvaranje prema javnosti nije bilo lako, ali je, kaže, bilo oslobađajuće. Jer ranjivost ne oduzima dostojanstvo – ona ga vraća.
“Više ne živim da bih bila prihvaćena, živim da bih bila istinita. Sve vrijeme sam imala snagu, ali je nisam prepoznavala jer nije izgledala onako kako društvo očekuje tiho, bez drame, bez suza. Moja snaga je bila u ranjivosti”, kazala je.
Tek kad se ogolila, kaže, istinski je počela postojati. U društvu koje često nagrađuje šutnju i trpljenje, njena knjiga postaje poziv za unutrašnju revoluciju, tihu, ali moćnu.
Žene koje liječe – i kad ne znaju kako
Na pitanje koja joj je žena bila oslonac, Seada ne dvoji da je to njena majka.
“Njena tišina bila je moja sigurnost. Često nije znala kako da mi pomogne, ali je bila tu – u pogledu, u dodiru, u prisutnosti koja ne traži riječi”, rekla je.
“Pisala sam da preživim. Da ostanem. Da se čujem.
Nisam tražila pažnju – tražila sam dah.
Nisam tražila aplauz – tražila sam smisao.
I svaki red koji sam napisala bio je korak nazad sebi.
Jer tek kad zaboli do tišine – shvatiš koliko glas može biti tiha revolucija.”
Pored majke, tu su bile i prijateljice – ne one koje šalju poruke za rođendan, već one koje dolaze kad sve stane. One koje ćute kad je riječ suvišna i koje su bile tu u najranjivijim trenucima.
“One su bile moj podsjetnik da nisam zaboravljena, čak i kad sam ja zaboravila sebe. Dokaz da sestrinstvo, kad je stvarno, iscjeljuje”, kazala je.
Poruka ženama koje još uvijek šute
Za žene koje trenutno prolaze kroz svoju fazu “betona”, one koje još ne vide izlaz – Kondo ima poruku koja je i nježno ohrabrenje i snažan poziv: “Ne morate odmah znati kako dalje. Dovoljno je da znate da zaslužujete više od tišine. Beton pod kojim trenutno stojite nije vaša istina – to je faza. I ona će proći.”
I na kraju – rečenica koja sabira snagu, ranjivost i novo rođenje žene koja se odrekla šutnje:
„Nisam više žena koja se skriva. Ja sam ona koja ustaje.“
Seada Kondo danas piše poeziju i eseje, spaja lično iskustvo s edukacijom iz oblasti emocionalne otpornosti, te nesebično dijeli svoje uvide kroz tekstove koji liječe. Njena poruka ženama nije u klišeiziranom optimizmu, već u istini – da čak i kada pucamo, ne prestajemo postojati. Tada tek počinjemo cvjetati.
Promocija knjige zakazana je za 5. septembar u Sarajevu – Hotel Hollywood u 19h.
Foto: Seada Kondo – privatna arhiva
