Težak je ovaj 11. jul…

Danas sam na šporetu skuhala fildžan kahfe. Iznijela sam ga na balkon i proučila El Fatihu. Kahfu neću popiti, ona nije za mene. Molitvom šaljem spokoj umrlima i mir živima. Srebreničkim majkama čiju bol nikad nećemo moći u potpunosti razumjeti. Onima čija bol niti nakon 25 godina nije jenula, niti ikada hoće. Onima koje se nadaju pronaći kosti svojih milih i dobiti mir koji zaslužuju – započela je svoju objavu prije četiri godine Maja Krištafor. Maja je dijete miješanog braka između muslimanke i kršćana, dijete koje moli El Fatihu i Zdravo Marijo. Njezina objava i nakon četiri godine udara u srce jer nakon Srebrenice govorilo se ‘nikada više’ – u međuvremenu, to ‘nikada više’ događa se u Palestini, a palestinske majke plaču za svojom djecom skupa sa srebreničkima koje tijela svojih najbližih i dalje traže.

Srebrenica: najstrašniji zločin koji je Europa vidjela u modernoj povijesti

Dvadeset i devet godina prošlo je od genocida u Srebrenici. 29. Upravo na današnji dan obljetnica je najstrašnijeg zločina koji je Europa vidjela nakon Drugog svjetskog rata. Procjenjuje se da je tijekom deset dana srpnja ubijeno više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, a još uvijek se traga za posmrtnim ostacima stotina ubijenih. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i MICT zajedno sa sudovima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji do sada su za ratne zločine u Srebrenici, uključujući genocid, osudili ukupno 54 osobe i izrekli zatvorske kazne u trajanju od 781 godine.

Samo za genocid u Srebrenici osuđeno je sedam osoba, među kojima su ratni čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kojima su izrečene kazne doživotnog zatvora. Još 11 pripadnika vojske ili policije bosanskih Srba ili srbijanskih struktura osuđeno je na zatvorske kazne za druge zločine u Srebrenici, poput zločina protiv čovječnosti. Nakon komemoracije danas će u Srebrenici biti pokopani posmrtni ostaci još 14 žrtava genocida.

Tim povodom objavljujemo u cijelosti tekst koji je prije četiri godine napisala Maja Krištafor.


Pročitajte više: Najsretniji čovjek na svijetu je makedonsko-bosanskohercegovački film katarze ratnih trauma i oprosta 


Molim El Fatihu i Zdravo Marijo

Danas sam na šporetu skuhala fildžan kahfe. Iznijela sam ga na balkon i proučila El Fatihu. Kahfu neću popiti, ona nije za mene. Molitvom šaljem spokoj umrlima i mir živima. Srebreničkim majkama čiju bol nikad nećemo moći u potpunosti razumjeti. Onima čija bol niti nakon 25 godina nije jenula, niti ikada hoće. Onima koje se nadaju pronaći kosti svojih milih i dobiti mir koji zaslužuju.

U jeku svijeta u kojem živimo, nadam se i molim da se u ljudima nikada više ne probudi zloba protiv onih koji su drugačiji. Protiv onih koji na drugačiji način vjeruju u istoga Boga, protiv onih drugačije boje kože ili jezika na kojem samo malo drugačije svi kažemo ‘volim te’. Zloba koja se u jeku rata probudila pod pucnjavom snajpera i zvuka bombi i granata. Zlobe probuđene zaluđenosti idealima, nažalost vrjednijima od ljudskog života.

Danas plačem. Težak je kad dođe ovaj 11. jul. Težak je, ali u familiji uvijek govorimo o njemu. Prisilimo se kroz suze, ali o njemu pričamo. Jer ga ne smijemo zaboraviti. Malo je prošlo od rata, ali dovoljno da ga svedemo na ideale, parole i neslaganja. Mržnju koja je i dalje ostala. Onu koja se širi rečenicama ‘gdje si bio ’91’ iz usta onih koji su se godinama nakon ’91 rodili. I opet plačem. Jer mira nema. Jer je još uvijek bitno čiji smo, jesu li nam geni čisti i kako se molimo Bogu.

Dijete sam majke ratne izbjeglice, dijete miješanog braka između muslimanke i kršćana. Dijete u čijoj obitelji za istim stolom jedu Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Albanci i Makedonci, jer nas je u obitelji iz svih krajeva bivše države. Dijete koje slavi Bajrame, Božiće i Uskrse. Dijete koje moli El Fatihu i Zdravo Marijo. Dijete kojemu uz svu ratnu bol, koje se moja majka nerado prisjeća, svi i dalje jednako vrijedimo, ako smo ljudi. I svi jednako sjedimo za tim stolom. Na današnji dan to želim cijelom Balkanu. Na današnji dan, to nam želim svima. Dug stol mira i sreće. Dug stol ljudi – bez ikakvih drugih epiteta koji nas dijele. Ljudi. Uz opasku da nikad ne zaboravimo prošlost koja je iz nas izvukla ono najgore.

Članak je originalno objavljen na portalu www.womeninadria.com.

Foto: Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE VIŠE

Đoković mentalna snaga

Otkud Đokoviću tolika mentalna snaga? Stručnjakinja objasnila kako da ju i...

Svoje rekordno 60. polufinale na Grand Slam turnirima izborio je ovog tjedna Novak Đoković i to uvjerljivom pobjedom protiv Danca Holgera Runea od 6:3, 6:4, 6:2....