Šta je dovelo do globalnog porasta intolerancije na gluten i oboljelih od celijakije u posljednjih 30 godina?

Posljednjih godina sve učestalije se u javnosti govori o preosjetljivosti na gluten, te o brojnim zdravstenim tegobama koje gluten može prouzrokovati. Mnogi su iz medija preko noći saznali da je gluten protein prisutan u pšenici, raži, ječmu i spelti, da predstavlja ljepljivu  bjelančevinastu masu koja hljebu i pecivu, tjestenini i drugim pekarskim proizvodima daje elastičnost i bolju strukturu, i da prilikom pečenja omogući da se na hljebu stvori hrskava korica. Također su saznali i da kod određenog broja pacijenata gluten može izazvati zdravstvene smetnje, jer ga njihov gastrointestinalni trakt ne podnosi.

Novije epidemiološke gastroenterološke studije potvrdile su u 2018. da 1,4% svjetske populacije ima celijakiju. U Aziji je prevalenca najveća 1,8%, u Africi je najniža 1,1% (izuzev subtropske Afrike), dok se u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji kreće između 1,3 i 1,4%. Prevalenca, odnosno broj oboljelih, varira u odnosu na spol, dob i geografski položaj, te je odnos dijagnosticiranih žena sa celijakijom u odnosu na muškarce  3:1, a odnos globalno dijagnosticiranih pacijenata u odnosu na nedijagnosticirane 1:7. Ovi podaci iz studije objavljene na Pub.med.gov ukazuju da se u periodu od 1991-2000 broj oboljelih povećao za 0,6%, a u periodu od 2001-2016. 0,8%. Nažalost, epidemiološki podaci pokazuju da se porast oboljelih od celijakije i porast intolerancije na gluten bilježi u zemljama siromašnog juga Evrope, Španjolske, Italije, cijelog Balkana, Njemačke, Češke, Poljske ali i azijskih zemalja Turske, Irana, te afričkih Tunisa,Egipta, te subtropske Sahare. Najmanji broj oboljelih bilježi se u Japanu, te na sjeveru Evrope, Norveškoj i Finskoj. Ovi nam podaci govore da su ovo tzv. “tjestaste nacije”, gdje stanovništvo, zbog loše kupovne moći i loših prehrambenih navika, živi isključivo na prehrani utemeljenoj na tijestu, za razliku od sjevernoevropskih i nekih zemalja Azije gdje je tijesto minimalno zastupljeno u prehrani.

Da li je genetski modifikovana pšenica razlog porasta osjetljivosti na gluten?

Otkrićem saznanja o štetnosti glutena i zdravstvenim problemima koje izaziva, mnogi su okrivili gluten za svoje gastrointestinalne tegobe, stalnu nadutost, problem s težinom, hroničnim umorom, depresijom…

Gluten je postao glavni neprijatelj u našoj prehrani i mnogi su se zapitali šta je uzrok tome. Mnogo je različitih teorija, no naučno utemeljenog odgovora još nema. Pretpostavlja se da je jedan od razloga u potpunosti genetski izmijenjena struktura današnje heksaploidne pšenice, zbog čega je postala iznimno toksična i potpuno drugačija u odnosu na onu koja se jela prije 60-70 godina.

Norman Bourlag

Kad je 1964. američki agronom, mikrobiolog i genetičar Norman Bourlag, pod pokroviteljstvom Rockeffeler Foundation, počeo u Meksiku raditi na programu Coorporate Wheat Research, nije ni sanjao da će ubrzo postati planetarno poznati naučnik, revolucionar i Nobelovac. U projektu nazvanom “Zelena revolucija” izumio je novu patuljastu vrstu pšenice, Triticum aestivum, visokoproduktivnu i apsolutno otpornu vrstu na sve bolesti, glodare, insekte, parazite, gromove, munje, poplave, zemljotrese… 

Nova vrsta heksaploidne pšenice potpuno je genotipski i fenotipski promijenjena u odnosu na tradicionalnu pšenicu genetskim modifikacijama. Bio je to početak “Zelene revolucije”, koja se 60tih godina 20.vijeka iz Meksika proširila na Južnu Aziju, Indiju i Pakistan, te sjevernu i centralnu Afriku. Poljoprivrednici su petostruko povećali svoje usjeve, nisu trpili gubitke zbog loših vremenskih uvjeta, imali su i 2 sjetve godišnje, a profit je svakodnevno rastao. Svijet je bio oduševljen učinkom “Zelene revolucije”, jer je izum genetski modificirane pšenice uspio nahraniti milijarde gladnih u svijetu. Patuljastom pšenicom uskoro je bilo zasijano 80 miliona hektara zemlje na svijetu. Bourlag je od agronoma postao revolucionar, a 1970. je za svoje humanitarne zasluge nagrađen Nobelovom nagradom za mir.


Pročitajte više: Zlatno mlijeko od kurkume idealan je prirodni antibiotik i poboljšava imune snage u hladnim danima


Vrlo brzo su se humanitarni razlozi zamijenili manijakalnom utrkom za profitom vrlo moćne agrohemijske industrije. Zelena revolucija niti danas nije uspjela iskorijeniti glad u svijetu. Genetski modificirana sjemena nove vrste pšenice preplavila su našu planetu, u međuvremenu su se genetski modificirala sjemena kukuruza, zobi i ječma, i njihov kvalitet je zauvijek promijenjen.

Od “Zelene revolucije” do dramatičnog porasta autoimunih oboljenja

Posljednjih 20 godina postali smo svjedoci dramatičnog porasta razvoja alergijskih reakcija na hranu, te epidemije autoimunih bolesti. Broj oboljelih od celijakije u svijetu, objavljen u Journal of Pediatric Gastroenterology and Nutrition 2014., je za ovih 50 godina “Zelene revolucije” porastao čak 400 %.

Grafikon oboljelih od celijakije

Nekadašnja vrsta tetraploidne pšenice imala je u svojoj strukturi 28 hromosoma, a danas heksaploidna ima 42 hromosoma. Ipak, genetska modifikacija pšenice, prema novijim naučnim studijama, nije razlog povećanoj stopi oboljelih od celijakije u svijetu. Agronomi i prehrambeni tehnolozi pak tvrde da je pšenica koju danas jedemo potpuno drugačija od one koju su jeli naši preci prije 50 godina, te da razlog povećane stope oboljelih od celijakije leži u tehnologizaciji agrohemijske i prehrambene industrije. Oni pretpostavljaju da je uvođenjem različitih fertilajzera tokom sjetve pšenice, te dodatak aditiva za vještačko izbijeljivanje brašna, poboljšivača za dizanje tijesta, te drugih aditiva, pšenično brašno postalo toksičnije i da je to dovelo do porasta glutenske netolerancije.  


Pročitajte više: Zdravo i ukusno: Jednostavan proteinski hljeb bez brašna


Postoje i druge naučne tvrdnje da je povećen broj oboljelih od celijakije uvjetovan i liječenjem antibioticima u ranoj dječijoj dobi, te prijevremenim uvođenjem različitih žitarica u prehranu dojenčadi. To je, tvrdi poznati gastroentereolog dr. Daniel A.Leffler iz Centra za celijakiju Beth Israel Deaconess bolnice u Bostonu, jedan od ključnih razloga desenzibilizacije probavnog trakta i sve češće pojave necelijakijske glutenske intolerancije.

Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je i uvođenje screening testova za otkrivanje glutenske intolerancije dovelo do porasta dijagnosticiranih pacijenata sa celijakijom u posljednjih 20 godina, naročito nedijagnosticiranih u gerijatrijskoj populaciji.

Sve te naučne hipoteze još uvijek nisu potvrđene i vjeruje se da pored svih iznesenih tvrdnji ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je epidemiju autoimunih bolesti, a i celijakije definitivno izazvao i multifaktorijalni efekat promjene našeg okoliša. 

Neka hrana bude vaš lijek, a vaš lijek neka bude hrana

I pitate se kako je gluten preko noći postao neprijetelj broj 1 u prehrani. Naša su ga crijeva jednostavno prepoznala kao uljeza. Htjeli to priznati ili ne, našli smo se u začaranom krugu, vrlo opasnom za naše zdravlje. Prvo su genetski zauvijek modificirali sjeme stare pšenice, promijenili mu strukturu, obogatili ga fertilajzerima pšenica bila maksimalno otporna, maksimizirajući profit od tog promijenjenog sjemena. A onda su, pod krinkom zaštite usjeva, uveli stotine nepotrebnih pesticida, zaprašivača, poboljšivača, te drugih hemijskih aditiva, kako bi dodatno maksimizirali profit.

Pšenični proizvodi u našoj prehrani

U međuvremenu, industrija nije uspjela genetski modificirati naš crijevni trakt, koji se s razlogom pobunio. Posve nečujno smo ušli u doba u kojem caruju autoimuna oboljenja. Prvo su se pobunila crijeva najosjetljivijih među nama, počele su se javljati vrlo neobične imunološke reakcije kod dojenčadi, djece u školskoj dobi i kod odraslih, različite nutritivne alergije i sve učestalija preosjetljivost na hranu na mliječne proizvode, jaja, orašaste plodove, voće, povrće… Svjedočimo epidemiji autoimunih oboljenja. Uzrok se ne zna, često su maskirani sa različitim simptomima drugih bolesti, teško ih je u većini slučajeva dijagnosticirati i vrlo teško liječiti. Multipla skleroza, psorijaza, Hashimoto sindrom, ulcerozni kolitis, Kronova bolest, miastenija gravis, sarkoidoza, sklerodermija, sistemski erimatozni lupus, celijakija, reumatoidni artritis, vitiligo, eritemski lupus…samo su neke od autoimunih bolesti kojih je svakim danom sve više, a za mnoge još uvijek nemamo adekvatnu terapiju koja će dovesti do izliječenja. 

Ona stara Hipokratova izreka, Neka hrana bude vaš lijek, a vaš lijek neka bude hrana, odjedanput, nakon 20 vijekova, postaje naš glavni postulat življenja. 

Pod krinkom spašavanja svijeta od gladi tokom “Zelene revolucije”posljednjih smo se 50 godina u laboratorijama poigrali sa genetskim modifikacijama osnovnih žitarica. Danas plaćamo danak tim eksperimentima zbog rapidnog pogoršanja našeg zdravlja, a da pritome još uvijek nismo dobili najvažniju bitku- nismo iskorijenili glad na planeti Zemlji.

Photo: vašezdravlje.com/Micheline Pelletier/Sygma/celiac.org/Klaus Nielses/Pixabay/guardian

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

Kako se zaštititi od sve češćih hakerskih napada?

Danas je nemoguće zamisliti svijet bez tehnologije i digitalnih medija, a svakodnevno korištenje sa sobom nosi potencijalne opasnosti od cyber prevara i napada. Mnogi...