Zagrebačka dizajnerica sa sarajevskom adresom: “Vaš poslovni stil ne treba biti kopija nečijeg Instagram profila!”

U današnjem poslovnom svijetu, i globalno i regionalno, poslovne žene se još uvijek ne usuđuju da svoj modni izričaj oboje svojom osobnošću i kreativnošću, nego nažalost i dalje robuju odjevnom stilu koji u konačnici predstavlja oponašanje muškog odjevnog stila. S Marijanom Kramarić, zagrebačkom dizajnericom sa sarajevskom adresom, razgovaramo o nužnosti rušenja stereotipa u modnom stilu žena u današnjem poslovnom svijetu.

Kad je Marijana Kramarić nakon završenog studija Indologije i Filozofije na zagrebačkom Univerzitetu 2004. odlučila preseliti u Pariz njeni romantični snovi o životu u francuskoj metropoli nisu bili vezani za modu nego za postdplomski studij indologije i usavršavanje sanskrita i učenje francuskog jezika. Njen dodir s modom tokom srednjoškolskih i studentskih dana u Zagrebu bilo je šivanje modela za sebe i prijateljice, u vremenu kada su se poznanici i prijatelji oduševljavali njenim kreacijama koje je sam šila. “Kad sam stigla u Pariz bio je to period drugog studenstkog života kada se živjelo sa 20 EUR tjedno, čuvala sam djecu, učila francuski da bi upisala postdiplomski, pratila tamošnju književnu i muzičku scenu…” prisjeća se Marijana. No, igrom slučaja upoznala je sarajevsku dizajnericu i scenografkinju Sanju Džebu, koja je u Parizu već imala izgrađenu karijeru i vrlo posjećene showroomove, i Sanja ju je pozvala da učestvuje na njenom showroomu i predstavi svoje kreacije. Taj susret će joj u potpunosti promijeniti život i odvesti je u svijet mode.

Sanja je tada radila svoje poznate kožne torbe i rekla mi je da dođem i na njenom showroomu predstavim svoje stvari. Donijela sam sve što sam imala u ormaru i odjednom su svi navalili na moje krpice s pitanjima koliko što košta. Bila sam potpuno izgubljena i iznenađena pogotovo kad su počeli naručivati moje stvari. Počela sam intenzivno šivati i tako je neplanirano krenula moja pariška modna avantura”, prisjeća se Marijana. Krenuli su mali showroomovi, polako je sticala svoju klijentelu i gradila svoj vrlo osebujan modni izričaj, no ubrzo je napustila Pariz i preselila se u Ameriku. 

Američki san i škotska priča o nastanku Citoyeene K.

U Chicagu ju je dočekala posve drugačija, vrlo surova slika modne industrije. Njena priča o američkom snu započela je radom u Benettonovom dućanu, s nošenjem kutija u skladištu Benettona, u kojem se zaposlila jer je željela učiti o prodaji u modnom biznisu. “Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo, jer tamo ako vide da želiš raditi, da znaš i umiješ, pruže ti podršku i daleko možeš dogurati, kao što sam i ja na kraju postala managerica dućana, pa potom i regionalni trener za prodaju i koordinaciju kolekcija ”.  

2009. se ponovo vratila u Evropu, u Edinburgh u Škotskoj i zahvaljujući svom američkom iskustvu iz prodaje odlučila je pokrenuti svoj sopstveni modni biznis.Odabrala je opciju osnivanja samostalnog proizvodnog obrta u Škotskoj i iako se zatekla u potpuno stranoj zemlji, u kojoj nije bila rezidentna građanka ni državljanka, njihov fleksibilni sistem zapošljavanja čak i stranaca ju je pozitivno iznenadio. Izguglala je kako se otvara biznis, krenula na tečaj za osposobljavanje pokretanja biznisa, prikupila papire i sve je kaže bilo gotovo za 5 min. Njen modni brand Citoyeene K. rođen je u Edinburghu.

“ U Škotskoj sam poslovala skoro 10 godina. Da bi prije nekoliko godina pokrenula obrt i u Hrvatskoj. Moje poslovanje je više na rubu i ja bih to nazvalagerilskim modelom, jer mi biznis nije jača strana i odgovaralo mi je da je to bude mali, kontrolirani biznis u kojem su mi klijenti I prijatelji i da uživam u tome što radim. Ponosna sam na to da su moje klijentice od početka jake, samosovjesne, ostvarene žene, kojima sam se divila, to su žene s kojim izmjenjujem iskustva i znanja, s njima je to više izgradnja odnosa nego poslovanje“, veli Marijana.

Poslovna moda mora biti prilagodljiva ženinim potrebama, a ne muškim stereotipima

Ženama koje su nosile njene odjevne komade odjeća je trebala, po Marijaninoj zamisli, predstavljati štit, koji su nosile kada izlaze u svijet da se bore sa svim nedaćama i lijepim stvarima koje bi ih dočekale na njihovom poslovnom putu. “Bilo mi je bitno da stvar koju obučeš ujutro na posao, možeš isfurati i u večernjem izlasku, da se sve to nekako isprepliće, da nema visoke, ni ulične mode.” Marijana vjeruje da nema posebne poslovne mode, jer su žene toliko isfragmentirane i ne trebaju se optrećivati time šta će obući kad moraju ujutro ići na posao, pa po dijete u park, pa na sastanke, pa na poslovne večere, i za nju moda mora biti fleksibilna i prilagodljiva da prati ženu na svakom koraku tokom dana.

Živimo u sredini gdje postoji stav da ozbiljna poslovna žena mora nositi odijelo ili “kompletić”. Zašto žene u poslovnom svijetu moraju oponašati muškarce svojim odijevnim stilom?

“ Ovdje vrijede dva stereotipa. Ili da se moraš nametnuti da si stroga i ozbiljna, da su tvoje obline zatomljene kao da si u nekom oklopu, da moraš nositi košulje i odijela ili s druge strane moraš glumiti sliku vrckave žene, baš onako kako muškarci zamišljaju svoje idealne sekretarice u uskoj suknjici, s ogromnim štiklama, da si pametna naravno, ali prije svega vrckava. Stalno se moraš boriti, osim što imaš dobru guzu i dobro izgledaš, da si i pametna i da imaš odeređene vještine i da znaš ono što radiš. Kad sam u Americi radila za Benetton, imali smo drescode i morali smo nositi crna odijela, ali ja sam bila jedina koja to nije poštovala, ne iz prkosa, nego zbog toga što sam voljela modu i boje i opirala sam se tom stereotipu. Naravno da nisam proizvodila ogroman profit ne bi mi se to toleriralo, tako je sa ženama u biznisu, konstantno se moraš boriti za minimalne slobode ogromnim trudom i rezultatima, dok su muške kolege uglavnom toga oslobođene ”.

Marijana smatra da ženama nije lako srušiti uvriježene modne stereotipe u ovoj tradicionalnoj i konzervativnoj sredini i da ženama treba pružiti podršku.

Ženama je danas teško da se izbore i dođu na određene pozicije, da ostanu na njima, smrzne ti se krv u žilama kako je surov taj svijet. Koliko god su sposobne da doguraju do svojih pozicija, sigurno su dovitljive i kreativne i trebamo ih ohrabriti da nose što žele. Ko muškarcima propisuje kako će doći obučeni na sastanak? Njima niko nikad neće prigovoriti da nije u redu zakopčati oba dugmeta sakoa preko pretilog trbuha, da je jedno zakopčano dugme više šik, jer njima je sve dozvoljeno. A ženama se sve gleda. Postalo je pravilo da žena ne smije pokazati svoju ženstvenost, pokazati svoje obline, jer ti time tobože izazivaš svoje muške kolege. Što to znači? Što oni ne mogu kontrolirati svoje nagone ni na radnom mjestu? To je toliko passe. Budite svoje, zgazimo ta pravila patrijarhalnog društva. Dopustimo im da dođu na posao u ženstvenoj haljini s finom jaknicom u kojoj se one osjećaju dobro i ugodno. I onda će briljirati sa svim svojim znanjima i biti od koristi i društvu. Žene su toliko ranjive, izložene su kritici društva, pa kritici drugih žena, vidi kako se ona nosi, prekratka joj je suknja, preuska haljina, ona želi samo prosperirati…ogroman je pritisak na poslovnim ženama”, trvrdi Marijana. 

Vaš modni stil u poslovnom svijetu ne treba biti slika s nečijeg Instagram profila

Ženama treba dati priliku da budu ono što jesu i ohrabriti ih da se poigraju sa onim što imaju u svojoj garderobi, u svom ormaru. “Nije poanta da svake godine uzmeš pola plaće koju mukotrpno zaradiš i ideš u kupovinu da bi se opremila za bitku u muškom svijetu da bi ti izgledala onako kako oni misle da trebaš izgledati, da budeš jako stylish. Ne. Trebaš steći svoje samopouzdanje. Trebaš se poigrati s onim što već imaš, nadopunjavati to s nekim odjevnim elementima s kojima se ti osjećaš zaštićeno i dobro. Jer odjeća je tu da nas za početak štiti od vanjskih uvjeta, a danas je to dio našeg identiteta. U kreiranju polazim od toga da kad kupiš jedan moj komad da on ima ulogu štita, iznutra, da zaboraviš šta nosiš i da iznutra zračiš samopouzdanjem. A taj te komad i oblači i štiti, da naglašava neke lijepe dijelove tijela i da skloni od pogleda dijelove tijela koji te čine nesigurnom”, veli Marijana. 

U okrutnoj današnjici vrlo je teško pomiriti modne diktate koje dobivamo u magazinima i na društvenim mrežama, posebice naviknuti se na gotove profile s društvenih mreža koji govore kako trebamo izgledati. Očekivano je da žena mora oponašati određeni modni stil da bi bila prihvaćena u određenim poslovnim i društvenim krugovima no kako okuražiti žene da njeguju svoj stil, osebujan, ali svoj pitamo Marijanu. 

Užasan je intenzitet djelovanja društvenih mreža. Žene dobiju svako jutro na Instagramu sliku uniforme koju danas trebaju obući kad izađu iz kuće. To je prestrašan pritisak. Razumijem i žene koje nemaju vremena nakon svog posla još misiliti koji je materijal najbolji, koja boja, koji kroj ove sezone, i samo se želiš uklopiti u društvenu sliku, jer se i to od tebe kao uspješne poslovne žene očekuje. Moda je postalo užasno kontaminirana industrija. Moramo razmišljati o održivoj modi, jer ovaj fast fashion nije dobar za nas. Svi ti modeli su loše sašiveni, napravljeni da traju jednu minutu. Imaš zadate obrasce u odijevanju koji su uništili odijevni stil i svi su danas uniformirani i izgledaju isto. A ta bezrijedna neprodana roba na koncu završava u zemljama trećeg svijeta, gdje se svakako proizvodi u nehumanim uvjetima, bez zaštite prava radnica, koje su u većini, dječiji rad neću ni spominjati i mislim treba i o tome misliti kada svojom kupnjim podržavamo taj krug.”

Marijana veli da je ne samo u odijevanju nego i u živortnom stilu pritisak društvenih mreža postao neizdrživ.”To više ne možeš ni ispratiti. Moraš jesti piti smootije, (moraš piti )zelene sokove, ići u gym, nositi ove komade odjeće, ići planinariti, voziti biciklo, moram trčati…Ženama treba osnaživanje iznutra. Treba promovirati zdravu modu koja se reciklira, koja nije ni prevelik financijski izdatak, ni opterećenje, nego je dio tebe. Učiti ljude o recikaži, o kvaliteti,  o second hand shopovima, pogotovo u ovim društvima gdje ljudi više nemaju kupovnu moć za stalno kupovanje novih stvari. Hajde da tu napravimo nešto drugačije. Gledajte kako se ljudi oblače u Francuskoj, u New Yorku, niko se tamo ne oblači kao da ima puno love. Samo ovdje na Balkanu je moda da izađeš na ulicu ulijepljen markicama. To je deplasirano danas, jer je ljudima neugodno privlačiti pažnju brendiranom odjećom”

Budite svoje i smjele i igrajte se s vašim stilom

Marijanu smo pitali kako ona zamišlja idealan modni stil poslovne mlade žene, ali i one u srednjim godinama. 

“Treba imati neku zgodnu haljinu, pomalo drugačije, koju ćeš moći nositi s jaknom, sakoićem, koju ćeš moći uveče zadići, otkopčati, pa ćeš je uveče pretvoriti u večernju haljinu, na nju ćeš nabaciti neki super kaput ili mantil i to je to: jednostavno, drugačije. Promjenićeš cipele i imaš novi večernji look. Sve moje klijentice kojima se divim svaka drugačije miksaju moje komade odjeće i u tome je ljepota. Podržati osobenost, slobodu, dozvoliti im da se igraju. Nemoj dozvoliti sebi da te tjeraju da nosiš neki set iz dućana, da kupuješ neki look od A do Ž koji je složen te sezone u izlogu, jer se ta roba mora prodati. Moraš imati dobar sako, jaknu, košulju, haljinu, možeš na to dodati neki šal, torbicu, cipele i to je to.”

Šta preporučuješ od nezaobialznih “must have komada” u ormaru svake žene?

“Jedna dobra muška bijela košulja, jeans koji ti dobro stoji. Sad se nose visoki strukovi, figure su ženstvene, obline su ponovo lijepe, poželjne, nose se ženstveni, sexy komadi koji naglašavaju guzu.”

U modnom rječniku svake žene postoji uvriježeno pravilo da svaka žena mora imati crnu malu haljinu. Što ti preporučuješ?

“Kod mene je sve obrnuto jer ništa ne radim u crnoj boji, osim ako neko od mojih klijentica baš treba neki crni komad. Crno je boja koja te ispere, pogotovo zimi, jer mi smo bledunjavi i na boju tena srednje Evrope to nije jednostavno OK. Srela sam jako malo klijentica kojima crna perfektno stoji, zato ja ohrabrujem klijentice da nose boje. Tamno plava je šik, vrlo bogata boja, ostavlja dominantnu sliku i puno se bolje ukalapa nego crna”.

Na pitanje kako u svijesti poslovnih žena potaknuti promjenu da ne robuju samo onome što vide u izlogu nekog dućana i na Instagramu i kako ih potaknuti da vjeruju lokalnim dizajnerima i  krativcima Marijana odgovara da žene treba učiti da vjeruju sebi, da cijene kako se one osjećaju u onome što obuku jer je bitno da zablistaju u onome što nose. “Igra prije svega i sloboda, da su dovoljno sposobne da same za sebe izaberu šta je lijepo za njih. Dobro je poštovati neka pravila ljepote, recimo ako nemaš istaknut struk onda je savjet ne forsirati hlače s visokim strukom, jer ti neće stanjiti figuru u tom dijelu. Ako imaš dobar struk samo idi i naglasi struk, ako imaš veće grudi obuci širu košulju…To su trikovi koje svaka žena treba znati,gdje dodatii malo volumena, gdje naglasiti figuru jačom bojom, kako vizuelno stanjiti figuru. Bolje je žene podučavati tim stvarima nego da im Zara mora reći šta trebaju nositi ove sezone. Ženama je toliko teško u biznisu i one ne smiju dopusti sebi da koketiraju s nekim smjelim komadima, jer će biti upadljive u nekom šašavom komadu odjeće, a od njih se očekuje da budu ozbiljne, da ne nose ništa otkriveno, strukirano, da ništa ne naglašavaju, neka ono što nosiš bude što bezličnije, neupadljivo, crno, da te ti frajeri među kojima se šećeš na sastancima ne gledaju kao komad mesa…”

Šta bi mogla preporučiti jendoj modernoj poslovnoj ženi da uradi, kako da osvježi svoj odjevni stil?

“Nemojte biti robovi tih Instagram profila koje ćete zapratiti i koje će te bombardirati svaki dan s kombinacijama za koje su te žene plaćene da ih nose i promoviraju. U modi nema ništa novo, jer su svi krojevi odavno izmišljeni, sve se vrti u krug godinama, samo  postoji reciklaža vizije žene, šta ćeš više naglasiti, koji dio figure, hoćeš li biti više casual ili koketna ove sezone. Zato zarovite u stare kataloge i časopise, izvucite nešto iz 60tih, 70 tih, iskopajte nešto za sebe iz modne arhive, kombinirajte, osvježite se, prije svega vjerujte svom osjećaju i budite slobodne u vlastitom izboru…” poručuje Marijana.

Photo: Ivan Hrkaš

Ne propustite najnovije vijesti i najave događaja

* indicates required

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

Januarska depresija nije mit nego je simptom SAD-a, sezonskog afektivnog poremećaja

Jučer ujutro me na mobitelu dočekala vrlo čudna poruka od prijateljice koja živi u Briselu, poslana negdje u gloho doba noći, koja je glasila:...