Prvi regionalni forum o femicidu. Pravosuđe teško uči, a anti-rodni pokreti jačaju

U 2023. godini je u zemljama regije zabilježeno više od 50 femicida. Sve ove zemlje imaju slična iskustva, a većina ih bilježi porast broja femicida. Zemlje se suočavaju s novim i ekstremnim manifestacijama femicida, ali istovremeno svjedočimo i većem angažiranju organizacija i aktivistkinja u zagovaranju osiguranja podataka, istraživanjima, organiziranju protesta. Kako bi osigurali kontinuiranu suradnju u zajedničkoj borbi protiv femicida, organiziran je prvi regionalni forum o femicidu „Zajednička borba protiv femicida“.

Forum je organiziran u sklopu kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja prema ženama, kao podsjetnik na Montrealski masakr iz 1989. kada je naoružani napadač ubio 14 studentica prije toga se proderavši “Vi ste sve jedna hrpa feministkinja, a ja mrzim feministkinje”. Jučerašnji regionalni Forum podržao je međunarodnu inicijativu da se datum masakra – 6. prosinca – proglasi za Međunarodnim danom borbe protiv femicida.

Regionalni forum o femicidu zaključio: bez statistike nema prevencije

Prvi forum, u organizaciji srpskog FemPlatza, održan je online, a u planu je da se u narednim godinama ‘seli’ iz zemlje u zemlju i svake godine održi u jednoj od zemalja regije.

Nasilje je jedan od glavnih ishoda neravnopravnosti muškaraca i žena u regiji, a femicid je najdalja točka nasilja“, istaknula je Marija Risteka, izvršna direktorica CRPM / Smart Balkans projekta. Naglasila je da je upravo nasilje jedan od razloga zašto žene odlučuju raditi u dominantno ženskim sektorima.

Na Forumu su razgovarale o raspoloživim podacima i zvaničnoj evidenciji o femicidu na nacionalnim nivoima, podijelile su iskustva o zahtjevima koje upućuju institucijama sistema i raspravljale o ujedinjenim akcijama i prijedlozima za daljnje teme za istraživanja i regionalno povezivanje.

Tema prvog panela bila je femicid i podaci. Na panelu su sudjelovale dr. Kosana Beker, programska direktorica organizacije FemPlatz iz Srbije i Dunja Bonacci Skenderović konzultantkinja za suzbijanje nasilja prema ženama, kao predstavnica Hrvatske. Obje zemlje – zaključile su – imaju problem jer ne postoje zvanične statistike i analize koje bi pratile ova pitanja.


Pročitajte više: Zašto su s naših radara nestali femicid i nasilje nad ženama? 


‘Čekati na pravosuđe nije rješenje’

„U Srbiji svaka organizacija koja se bavi ovim pitanjima prikuplja podatke, ali onda dođe do toga da se podaci ne slažu međusobno jer svatko ima drugačije kriterije. U državama u kojima je femicid posebno kazneno djelo lakše je do zvanične statistike jer postoji centralna baza“, upozorila je Beker.

Bonacci Skenderović, koja je potpuno samostalno napravila istraživanje i analizu femicida u Hrvatskoj, naglasila je da ni u Hrvatskoj ne postoje konačne brojke ni podaci. Za njezino istraživanje polazište su joj bila izvješća Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Taj je izvještaj spoj izvještaja Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i medija.

U tom je izvješću dosta diskrepancija. Primjerice – za 2019. prvo piše da je bilo 7 femicida, pa sljedeće godine piše da ih je u 2019. bilo 6, a sada pak da ih je bilo 5. Pravobraniteljica joj je objasnila da tek nakon pravomoćne presude možemo govoriti je li određeni slučaj femicid ili ne. A što je onda sa slučajevima gdje se počinitelj ubije i ne može doći do presude – pita se stručnjakinja. Beker pak dodaje da bi to u Srbiji značilo da čak trećina slučaja femicida ne bi bila okarakterizirana femicidom jer u trećini rodno uvjetovanih ubojstava žene počinitelj nakon ubojstva presudi i sebi.

Čekati na pravosuđe da donese odluku nikako nije rješenje, smatra Bonacci Skenderović.

„Naša sudska praksa teško uči i nije dobro kvalifikaciju prebaciti na njih – pravosuđe se i trenutno odupire uvođenju femicida kao zasebnog kaznenog djela u kazneni zakon“.

Bonacci Skenderović upozorila je i da cilj prikupljanja podataka nije tek da postoje brojke već da se radi sustavna analiza koja bi pomogla u prevenciji femicida. Ipak, dodala je, jedinstvena baza ne postoji jer „u Hrvatskoj sustavno nedostaje znanja i volje“.

Žene nisu sigurne ni kad zatraže policijsku zaštitu

O protestima protiv femicida i zahtjevima koji se traže razgovaralo se na drugom panelu. Sudionice su bile Meliha Sendić iz Centra ženskih prava (Bosna i Hercegovina), Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatske te Anita Marković iz Ženske solidarnosti (Srbija).

Meliha Sendić upozorila je na sporost bosanskohercegovačkih institucija koje „najjednostavnije rečeno marginaliziraju i ignoriraju i stavljaju po strani ove teme“. Najvažnije na što u BiH aludiraju je na izmjenu kaznenog zakona i usklađivanje s Istambulskom konvencijom.

Potrebno je, kaže, da institucije preuzimaju odgovornost i reagiraju pravovremeno. Slučaj ubojstva Nizame iz Gradačca pokazao je da žene nisu sigurne ni kad se obrate policiji. Nužno je da se žena, kad se obrati policiji, osjeća zaštićeno i sigurno – jer zato se i javlja, tvrdi Sendić.

„Naše institucije nisu spremne čak ni za sporu promjenu. Nije u redu da su se, nakon ovog slučaja, sve institucije ogradile i rekle da nijedna nije imala propust u radu“.

Anita Marković iz iz Ženske solidarnosti (Srbija) upozorava da je svaki femicid mogao biti spriječen. U Srbiji su glavni zahtjevi, između ostalih, uspostavljanje tijela za borbu protiv femicida, definiranje femicida kao posebnog krivičnog djela te pooštravanje kriterija za dobivanje vatrenog oružja.

Na prvi regionalni forum o femicidu odazvala se i Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatska. Juras je upozorila da u Hrvatskoj ne postoji strateški pristup rodnoj ravnopravnosti ni nasilju nad ženama.

Tražimo strateški pristup rodno utemeljenom nasilju. Tražimo i zakon koji bi se bavio svim oblicima rodno utemeljenog nasilja. Tu nam je jedan od zahtjeva izmještanje obiteljskog nasilja iz prekršajne u kaznenu sferu, a potrebno je i definiranje femicida kao rodno utemeljenog ubojstva“, naglasila je Juras.


Pročitajte više: Može li kampanja ŠTIT Ide Prester zaustaviti nasilje nad ženama u


Kad je vrijeme za ulicu?

Nasilje nad ženama i femicidi su upravo to – rodno utemeljeno nasilje. Reprodukcija duboko ukorijenjenih stereotipa i potrebe za kontrolom žena. Bilo je na Forumu govora i o ‘klačevcima’ odnosno sve većim skupinama muškaraca koji svake prve subote u mjesecu kleče i mole krunicu na trgovima diljem Hrvatske. Bonacci Skenderović objašnjava da anti-rodni pokreti jačaju u regiji, bez obzira na vjerski predznak.

Juras dodaje da su u pitanju iste grupe koje su zagovarale – i to vrlo uspješno – promjene u Poljskoj.

„Imaju velike resurse. Sve je to planirano, ne događa se slučajno. Postaju sve radikalniji u zahtjevima. Počelo je s Hodom za život, a onda polako je to došlo do eksplicitnih zahtjeva za zabranu pobačaja. Otvoreno se zalažu za poljski model. Predmet su podsmjeha, ali treba ih jako ozbiljno shvatiti“, naglašava.

Uključila se i Brankica Janković, srpska pravnica koja trenutno obavlja funkciju povjerenice za zaštitu ravnopravnosti.

„Uvijek se pitam – kad je vrijeme za ulicu? Mislim da treba da smo već svi na ulici“, naglasila je Povjerenica. Dodala je da niti u Srbiji državne institucije zaista nisu spremne ni za spore promjene.

Članak je originalno objavljen na portalu www.womeninadria.com

Foto: Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

fitness anny iznenađenje

Kakva šefica! Zaposlenici darovala auto iz snova

Novi automobil, baš onaj iz snova, s mašnom. Taj prizor dočekao je Dražanu Palac iz Gruda ispred kuće jednog (običnog) radnog dana. Možemo reći...