Jeste li i vi odrasli jedući Plazmu keks? Ako jeste onda vam vjerujem ni danas nije mrsko priznati da vam je i sada, kad ste već odavno odrasla osoba, najdraže iskustvo, koje vas automatski podsjeti na djetinjstvo, ono kad ste pod dekicom zavaljeni na svom omiljenom kauču a uz vas je šolja toplog miljeka i kutija Plazma keksa.Vani kiša lije k’o iz kabla, vi keks umačete u toplo mijeko, on se topi, a vi ga, mekanog i ukusnog, ne možete prestati jesti i u nekom trenutku shvatite da ste pročitale skoro pola knjige i usput smazale cijelu kutiju Plazme. I neka ste, zaslužile ste. E, ako vas je ova priča o Plazma keksu na trenutak podsjetila na vaše djetinjstvo u nastavku pročitajte priču o ženi koja stoji na čelu dijela srpskog koncerna Bambi iz Požarevca kao regionalna manegerica za BiH i Crnu Goru, Ljiljani Vasić.
Kad se usudiš promijeniti siguran posao…
Prisjećajući se početaka svoje poslovne karijere Ljijana Vasić se za tren zamislila i uz osmijeh je rekla da mora priznati da je njena profesionalna karijera počela jako davno, jer ako se računa kad je prvi put sama zaradila svoj novac onda može ponosno reći da je njena poslovna karijera započela kad je imala samo 11 godina. Bila su to tegobna vremena poslijeratne obnove zemlje, kada je Ljiljana pomagala svojoj majci i radeći na jednom štandu uspjela je zaraditi svoj džaparac od kojeg je kupila svoj prvi bicikl. No, svoj akademski put Ljiljana je započela na studiju Ekonomije na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, na kojem je nastavila i svoj magistarski na smjeru Poslovne finansije i bankarstvo. Uporedo završava master na Pravnom fakultetu, a svoju profesionalnu karijeru počinje na Poslovno – pravnoj katedri Ekonomskog fakulteta gdje je radila šest godina kao viša asistentica.
Vrlo je zanimljivo da je Ljiljana svoju, reklo bi se sigurnu, akademsku karijeru napustila zarad, za ženu vrlo nesigurnog i napornog, posla u retail industriji, kada je odlučila preuzeti posao u kompaniji Nelt u BiH. Potom je, nakon tog iskustva u retailu, dobila priliku da nastavi svoju karijeru u Srbiji za istu kompaniju, dok je 2021. godine preuzela poziciju regionalne menagerice za BiH i Crnu Goru u kompaniji Bambi.
Pročitajte više: Mersiha Mima Mehić:”Žene su empatičniji kao lideri i bolje razumiju potrebe drugih”
“Sjećam se dobro momenta kad sam svojim najbližima saopštila da napuštam posao na Fakultetu. Svi su bili začuđeni i govorili su da je to tako lijep, ženski posao, do penzije, i da stvarno ne razumiju zašto ga napuštam. Meni je dozlogrdilo da radim posao u prosvjeti, jer mi je postao dosadan i nisam više željela da radim na Fakultetu. Prve godine vam je jako zanimljivo da radite sa studentima, a onda se 80 % mog posla svodio na pregledavanje prijava, upisivanje ocjena u indekse i pregledavanje studentskih radova. Najljepši dio je onaj koji provodite sa studentima u učionici, ali on je jako kontrolisan. Sjećam se da mi je trebalo dvije godine da dobijem dozvolu od Senata da studentima pustim jedan film o važnosti berze, jer sam htjela studentima učiniti predavanje zanimljivim. Shvatila sam da mogu promjeniti neke stvari, ali ako ću imati na raspolaganju još jedno šest života i odlučila sam tražiti drugi posao“, priznaje Ljiljana.
Izabrala je posao u retail industriji u kompaniji Nelt BiH, jer je to u tom trenutku tržište nudilo. Prisjećajući se da tada nije bilo previše izbora u smislu biranja karijere Ljiljana tvrdi da je u tom prelomnom ternutku, kada je odlučila promijeniti tok svoje karijere, dala sve od sebe da posao koji se tada nudi nauči najbolje raditi kako bi obezbjedila egzistenciju sebi i porodici.
“Sve promjene koje su došle u toku mojih 10 godina rada u ovoj oblasti su došle željeno, uz mnogo truda, rada, učenja i odricanja. Trgovina je kao akcioni film u kom se stalno nešto dešava i spašavate sebe, druge, i samo gurate dalje. Često ne znam da li uopšte imamo vremena da se zapitamo da li smo srećni, da li smo na pravom mjestu, da li smo talentovani, da li radimo pravu stvar… Najbolje što možete za sebe da uradite je da radite svoj posao najbolje što možete i nagrada uvijek dođe, prije ili kasnije. Imala sam sreću da sam svaku godinu i po mijenjala poziciju i nekad mi se činilo da ide čak i prebrzo, jer stalno sam bila u procesu mijenjanja i učenja”, kaže Ljiljana.
Od police do potrošačke korpe pregršt je različitih procesa
Kako funkcionira retail biznis mnogima je nepoznanica, jer je to ogroman konglomerat različitih procesa, koji povezuju proizvodni pogon sa distributivnim lancem, a također i sektor trgovine, od nabave do prodaje. Prije nego je počela raditi u retail industriji Ljiljana priznaje da nije bila svjesna koliko je posla potrebno da se uradi da se roba nađe na polici i da završi u korpi potrošača.
“I dan danas moji prijatelji kažu pa dobro vi proizvedete i stavite na policu i to je to, čemu tolika drama. Između te dvije tačke obavlja se jako mnogo procesa. Istovremeno, jako mnogo projekata ne ugleda svjetlost dana, a uloži se mnogo napora, vremena i truda bez “nagrade”. Svaka tačka u tom procesu ima svoju ulogu i svoje izazove. Sve počinje od kraja, od potrošača i njegovih želja i potreba i dalje se razvijaju ideje od strane marketinga, brenda i onda se prolaze mogućnosti proizvodnje, finansijske mogućnosti, sektor nabavke sirovina… Svi ovi procesi i koraci ne idu samo naprijed, štaviše često se ide korak naprijed, korak nazad, i onda kada se kreira neki projekat radi se prilagođavanje tržištima, distributerima i ritejlerima i njihovim potrebama. Trebaju da prođu godine prije nego što kažemo da je projekat uspješan ili neuspješan tj. nije postigao zapisane i željene ciljeve”, objašnjava Ljiljana.
Bosansko-hercegovačko tržište je vrlo zahtjevno i komplicirano i administrativno i legislativno, ali i gledano s organizacijsko-logističkog aspekta. Ljliljana priznaje da je, u odnosu na druga tržišta u susjedstvu, tržište BiH slično drugim tržištima u svim svojim različitostima i da kao svako drugo tržište ima svoje prednosti i mane.
“Možda se često zavaravamo kako smo mi jedini komplikovan proces organizacije, ali to nije istina. Nismo jedini. Uvijek kažem da je voditi tržište BiH kao voditi više tržišta. To je istina, ali to nije nužno negativno. Štaviše smatram da je jako zanimljivo i izazovno. Ono što je sigurno je da se ni jedno regionalno tržište ne može adekvatno voditi iz daljine i bez poznavanja samog tržišta, mentaliteta ljudi, sličnosti i razlika naroda koji ovde žive i poštovanja načela kojima se vodimo. Žao mi je što se često vodimo negativnim stranama, ali ono što je specifično za tržište u BiH je da je ono jedno od rijetkih u regionu sa jako širokom ponudom u mojoj industriji za potrošače koju nema niko. Istina je da smo možda otišli u krajnost u nekom momentu, ali to je sve proces koji su prošli i drugi”, priznaje nam Ljiljana.
Djevojčicama trebaju drugačiji uzori
Bivajući znatiželjna tokom cijele svoje akademske i profesionalne karijere Ljiljana je za jednu od svojih profesionalnih misija odredila i umrežavanje sa ženama u poslovnom svijetu. Ponosna je na uspjeh ljudi s kojima je surađivala i na svoju izmimnu hrabrost da se upusti u neke vrlo teške situacije kad to niko nije htio napraviti. Govoreći o poduzetništvu smatra da je ženska podrška jako važna, ali ne samo u biznisu nego i u svakodnevnom životu, u svim njegovim segmentima.
“Ono što mislim da treba razvijati je prisustvo žena u preduzetništvu, ali ne samo tu nego u svim oblastima. I sve počinje od kuće i porodice. Žene i dalje, iako smo mnogo napredovale, pa u jednom dijelu i nazadovale, nemaju dovoljnu podršku prije svega porodice, a onda društva, države, institucije itd. Statistički žene češće studiraju i završavaju fakultete. Ali opet, ambicija u poslu stane nakon stvaranja porodice. Jer ženi je društvo dozvolilo da može i želi sve, nakon što završi naše tradicionalne obaveze majke, supruge, kćerke… Što znači, žena može da bude uspješna na uštrb svega ostalog. Muškarci to ne moraju. Oni mogu da se fokusiraju na karijeru i samo na nju. Ali, korijeni podrške trebaju da počnu puno prije odrastanja, ili kao što sam rekla, iz kuće. Ako se nauče da se poslovi koji su zajednički (kuća i djeca) raspoređuju između partnera onda će se dobiti vrijeme, a ženama je danas najviše potrebno vrijeme, pored podrške. Djevojčicama trebaju drugačiji uzori. Koliko ste puta čuli da je djevojka pametna jer se bogato udala, a koliko ste to puta čuli za muškarce? Pitajte okolinu šta za njih znači ako ti kažem da je žena uspješna, čime se ona bavi? Ipak, najveći razlog zašto je to tako su upravo žene jer nemamo dovoljno podršku jedne drugih, nažalost. Vjerujem da je dovoljno da svako od nas samo uradi drugačije u svojoj kući sa svojom djecom i da podržimo mentorski, finansijski i emocionalno talenat mlade žene kad ga prepoznamo i da to oglasimo na sva zvona i napravimo brend od njih. Točak će sam nastaviti”, odgovorno tvrdi Ljiljana.
Pročitajte više: Selma Krifica: “Biti influenser u BiH nije posao koji će ikome osigurati milione”
Imajući na umu koji je set svakodnevnih kućanskih obaveza čeka na povratku s posla, kao suprugu i majku četverogodišnje djevojčice Ene, Ljliljana tvrdi da bez kalendara njen život, ni privatni ni poslovni, ne bi imao nikakvog smisla.
“Malo vremena imam za sve aktivnosti na dnevnom nivou i sve mora biti dobro isplanirano unaprijed da bi bilo dovoljno vremena za sve ono što želim da budem: majka, supruga, maenadžerka, prijateljica, kćerka, koleginica i svoja. Koje slobodno vrijeme? Nema tu puno pravog slobodnog vremena za neka nazovimo to „dangubljenja“. Prijatelji i porodica su nešto sa čim punim baterije. Volim književnost, prirodu, životinje i putovanja na daleke destinacije i to su aktivnosti koje mene inspirišu, motivišu i pune mi baterije. Putovanja su nešto što meni daje energiju da ovaj „robotski“ svakodnevni sistem prebrodim, jer smo svi mi osobe kojima treba lično zadovoljstvo. Nekad presječem, pa zaustavim točak kad osjetim da je previše, a nekad imam malo veći dnevni balans”, otkriva Ljliljana na kraju našeg razgovora.
Photo: Privatna arhiva
