fotografkinja iz Bihaća Maja Topčagić na sebe je skrenula pažnju svjetskih i regionalnih medija prije osam godina svojom jedinstvenom edicijom fotografija pod nazivom “Pjegice“, koja je portretirala gingerice s pjegicama, crvenokose plavooke djevojke kojima je lice prekriveno pjegicama. Fenomenalne potrete tih neobičnih djevojaka objavile su mnoge svjetske medijske kuće, od Huffington posta, Daily Maila i ovoj darovitoj Bišćanki s adresom u Sarajevu otvorili su sva važna vrata u svijetu fotografije. O tome kako su ovoj fotografkinji i zaljubljenici u umjetnost najveće inspiracija u fotografiji specifična osobnost i različitost osobe koja stoji ispred njene kamere Maja Topčagić nam pripovijeda u nastavku.
Inspiracija u potrazi za nesavršenostima svojih modela
Iako se spremala za karijeru profesorice matematike i informatike, završavajući Pedagoški fakultet u Bihaću, Maja Topčagić je umjesto s kompjuterom u učionici završila s fotoaparatom u fotografskom studiju. U međuvremenu se svojim specifičnim artističkim senzibilitetom nametnula kao jedna od najboljih fotografkinja u našoj zemlji posebno u art i fashion fotografiji. Zaplivala je i produkcijskim vodama, pa radi i kao art direktorica na nekim modnim editorijalima, a nerijetko stane i ispred kamere pozirajući kao model zajedno sa svojom kćerkicom Ellom. Odnedavno je njen IG profil postao mjesto susreta njenih brojnih pratitelja gdje dijeli svoje savjete i o modi i o ljepoti, pa ju možemo prozvati i uspješnom influensericom. Svoj je prvi fotoaparat dobila u devetnaestoj godini i bila je to instant ljubav na prvi pogled, koja je ubrzo prerasla u doživotnu inspiraciju i strast koja, veli Maja, traje već dvanaest godina.
“Ljudi su moja inspiracija. Vidim nešto drugačije i lijepo u svakom od nas. U fotografiji su najvažniji vizija, ideja i specifičan pogled koji traga za posebnostima. Njih ne može nadoknaditi ni najskuplja oprema, ni najbolji studio. Svako od nas vidi stvari na svoj način, a moj način je oduvijek bio taj da sam posvećena određenom detalju na licu osobe. To može biti kosa, mogu biti oči, može biti bilo koja „nesavršenost“ koja je meni savršena i u kojoj vidim karizmu i prirodnu ljepotu. Recimo, jako su mi zanimljivi ljudi s heterokromijom, koji imaju oči različitih boja. Ti ljudi su vrlo rijetki, manje ih je od 1% u svjetskoj populaciji. Često se ljudi oko mene začude kako sam uopšte pronašla neku osobu s takvom specifičnošću, ali ja te specifičnosti naprosto – vidim, dok su za nekog skrivene i kad izravno gleda u njih“, otkriva nam Maja.
U svojoj potrazi za savršenim nesavršenostima svojih modela spojila je nespojivo, svoj razum i osjećaje, i takvu poruku Maja prenosi i svojim fotografijama. Za svaku osobu kaže da joj budi posebnu vrstu inspiracije i svojim fotografijama želi da svim ljudima omogući ulazak u svijet magične kreativnosti.
“Pjegice” objavili svjetski mediji od Huffington posta do National Geographica
Sjećam se Majinih fotogafija sa gingericama, crvenokosim pjegavim djevojkama s plavim očima, nastalih prije osam godina, koje je, slučajno ih otkrivši u Krajini, počela fotografirati i portretirati njihovu specifičnu “nesavršenost”, prikazavši pjegice kao posebnu, rijetku pojavu i nadasve vrlinu. Kako sam i sama rođena kao crvenokosa djevojčica s pjegicama, sa zelenim i smeđim okom, Majine su me fotografije s pjegavim gingericama vratile u djetinjstvo kada sam nepoznatim ljudima koje sam susretala morala objašnjavati da mi “mama nije ofarbala kosu, nego da smo se brat i ja s takvom bojom kose rodili”. Bile su mi neobično drage te fotografije i priželjkivala sam da je Maja te djevojke portretirala želeći svojim fotorafijama ukloniti stigmu koju žene i muškarci sa neobičnom i rijetko viđenom bojom kose i očiju nose sa sobom kroz svoje odrastanje. Svojim hrabrim potezom Maja je majstorski na modnu scenu i na naše virtuelne radare vratila stare kanone prirodne ljepote, a njen najpoznatiji model iz te edicije, Bišćanka Asima Sefić, postala je jedna od najtraženijih crvenokosih modela na modnoj sceni.
“Najvažnijom tačkom svoje dosadašnje karijere smatram upravo taj ciklus fotografija Pjegice/Freckles, koji su objavili svjetski mediji poput Huffington Posta, Telegrapha, Daily Maila, National Geographic, arapskog izdanja Vogue Arabia, Adobe. Objavio ih je na svom profilu i web stranici i glumac Ashton Kutcher. Djevojke s pjegicama su kroz historiju doživljavane kao drugačije, ružnije, pjegice su se prekrivale puderom, postojali su čak sapuni i pilinzi čiji je zadatak bio da te pjegice „izbrišu“. Umjesto da prigrlimo tu njihovu prekrasnost i drugačijost, mi kao društvo smo ih nastojali učiniti uniformisanima, istima svima ostalima. Veoma zanimljiva cinjenica je da je MC1R recesivni gen koji je zaslužan za pojavu pjegica i crvene kose, a u kombinaciji sa plavim ili zelenim očima na svijetu ih ima samo 2%. Nakon što su “Pjegice” posvuda objavljene, dobila sam stotine mailova zahvale od djevojaka širom svijeta, koje su mi se željele zahvaliti jer sam istakla njihovu ljepotu na taj način. Te fotografije odišu nevinošću, djevojke su prikazane kao nevine ljepotice u cvijeću i zato su privukle pažnju“, otkriva Maja.
Volim art fotografiju i autoportrete s kćerkicom Ellom
Kreativni proces svakog umjetnika i umjetnice je vrlo poseban, personaliziran i drugačiji od drugih. Tako i Maja tvrdi da svaki fotograf i fotografkinja imaju prepoznatljiv vizualni pečat, koji ih razlikuje od ostalih kolega iz struke.
“Vizija je prva stvar koja vas izdvaja iz mase. Moji portreti uvijek nose ozbiljnu i pomalo mističnu notu, te se nalaze negdje na granici između umjetnosti i beauty fotografije. Stvarnost oko sebe percipiram na kreativan način. Najdraži mi je kompliment da moje fotografije koje, kada ih prvi put vidite, odmah prepoznate jer znate da su moje”, s osmijehom tvrdi Maja.
Pročitajte više: Anila Gajević: “Mojih 15 godina u Zona Talent Agenci
Razgovarajući s Majom o njenom kreativnom procesu saznala sam dosta zanimljivih informacija, koje ponekad osranu i p0maloo skri8fene kad ispred sebe gledate njene fotografije. Ona nije studirala umjetnost niti art fotorafiju i za sebe s ponosom tvrdi da je samouka fotografkinja koja je sama proučila umjetnost i vještine fotografiranja do najsitnijih detalja koji su joj bili dostupni. Danas će Maja priznati da najviše uživa u kreiranju art portreta i autoportreta, pa ćete ju tako u njenom novom Maja Topchagic studiju često zateći kako u igri fotografira svoju kćerkicu Ellu i s njom pravi čudesno zabavne fotografije i kreira zanimljiv viralni sadržaj koje njeni pratitelji na IG naprosto obožavaju gledati.
“Dugo godina sam bježala da budem ispred kamere, ali sada su se stvari promijenile. Surađujem sa mnogim velikim brendovima kao sto su L’oreal, Coca-Cola, Porsche, Swarovski, Melem, Intersport, Dresscode, Samsung, Philips i mnogi drugi za koje kreiram sadržaj koji objavljujem na svom Instagramu. Uživam u samom procesu, gdje sam i kreativni direktor, model, fotograf ili videograf, retušer ili montažer, sama radim šminku i frizuru, biram outfite, lokaciju fotkanja i vizual… Tu je mnogo posla, ali uživam u tome“, tvrdi Maja.
Sve zamke poduzetništva u fotografskom biznisu
Zanimali su me i prvi koraci koje je Maja napravila u poduzetništvu, za koje se posve nenedano odlučila, shvativši da se njena fotografska profesionalna karijera treba i pravno i administrativno uobličiti. Na pitanje koje izazove u svojoj poduzetničkoj karijeri smatra najvećim Maja spremno odgovara:
“Radno vrijeme. Mislim da mi je najteže bilo uskladiti sve obaveze i obavljati sve poslove do 16h. Dugo godina sam radila vikendima, po cijele dane i do kasno navečer. Sada se to promijenilo, shvatila sma da trebam formirati svoje radno vrijeme do 16h, i oslobodila sam vikende za uživanje i odmor s porodicom. Trudim se poštovati te granice, iako često završavam poslove navečer, jer sam navikla na taj tempo”.
A kako je u međuvremenu, prije tri godine postala i majka preslatke plavokose i plavooke djevojčice Elle, pojavila se potpuno drugačija potreba usklađivanja biznisa i vremena posvećenog porodici. A kao slobodnoj umjetnici, fotografkinji, nakon poroda nije bilo nimalo lako ni jednostavno ispočetka posložiti sve profesionalne obaveze kako njen posao, a i briga oko njene bebe, ne bi trpjeli.
Pročitajte više: Kako je Isabella Rossellini redefinisala kanone ljepote?
“Bavim se ovim poslom već 10 godina i sretna sam, jer imam priliku živjeti umjetnost i raditi ono što volim. Istovremeno mi je najveći izazov bio uvjeriti roditelje da će moja diploma stajati na polici. Balansiram između poslovnih obaveza i obaveza majke trogodišnje kćerkice. Brzo sam shvatila da je nemoguće da stignem sve. Jedino što je važno jeste da se posvetim Elli sto je više moguće. Ne stižem organizirati posao kao prije, ali se maksimalno trudim. Za sve što jesam danas priznajem da sam morala pristati na mnogo odricanja i truda. Konstantno učenje i predanost poslu za mene je ključan faktor svakog uspjeha“, navela je Maja.
Pamteći vrlo dobro svaki tren svog odricanja radeći posao koji voli, a pritome nemajući podršku svoje familije u brizi i čuvanju djeteta u gradu u kojem danas živi, Maja se prisjeća šta je bio najdragocjeniji momenat u njenoj karijeri:
” To je onaj momenat kada mi se Canon Europe javio sa željom da snimi kratki dokumentarni film o mom radu. Belgijsku i britansku ekipu Canon Europe, doduše, nije osvojila neka od fotografija djevojaka s pjegicama, već fotografija željezničke stanice u Sarajevu. Također, bih istakla činjenicu da su moje fotke objavljene u National Geographic, Huffington Postu, Telegraphu, Daily Mailu i mnogim drugim svjetskim medijima, ali i naslovnicama knjiga što je ogroman uspjeh“, tvrdi Maja.
Nedavno je otvorila vrata svog Studio Maja Topchagic u Sarajevu i trenutno je fokusirana na proširenje svog kreativnog tima, kako bi mogla realizirati svoj san da studio otvori za edukaciju zainteresiranima za fotografiju u suradnji s većim brendovima. Na kraju našeg razgovora Maja nam je ispričala i zanimljivu zgodu sa nedavnog snimanja kada joj se zapalilo svjetlo na setu u studiju, što se srećom dobro završilo za sve aktere snimanja i nije prouzrokovalo veću materijalnu štetu.
“Neki dan se vrlo smiješna scena na snimanju, tipičan primjer jaza između generacija. Jedan mladi dečko, koji je došao na fotkanje, a pripadnik je generacije GEN Z, vidio je moj analogni fotoaparat na polici i rekao je da je moja analogna kamera “fake”. Pomislio je da je to ukras ili rekvizit za set, a ustvari su to prave analogne stare kamere, fotoaparati koji i danas rade ako u njih ubacite film. Malo sam se našla uvrijeđenom tom njegovom izjavom, ali mi je na kraju dana bilo jako smiješno“, veli Maja.
Photo: privatna arhiva/Arabella Blue Portraits
