Snježana Köpruner u Travniku napravila svjetski respektabilan brend u mašinskoj industriji

Rijetke su žene uspješne managerice u tradicionalno muškoj industriji, kakva je mašinska industrija. Jedna od takvih je Zadranka, Snježana Köpruner, vlasnica firme GS-TMT iz Travnika. Razgovarali smo o tome što je jednu Dalmatinku dovelo u BiH, kako je od posrnule firme napravila sjajnu kompaniju koja uglavnom izvozi na strana tržišta i čime je zavrijedila poštovanje svojih zaposlenih.

Dolazak u BiH i preuzimanje posrnule Tvornice mašina iz Travnika

Svoju je inžinjersku karijeru, nakon završenog studija strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Snježana započela u nekadašnjem industrijskom gigantu u bivšoj Jugoslaviji, zadarskom Bagatu, tvornici šivaćih mašina, u razvojnoj tehnologiji kao projektantica specijalnih alata i uređaja. Na početku našeg razgovora ističe da je bila zahvalna ondašnjem sistemu koji joj je omogućio da kao mlada majka uživa sve pogodnosti koje je tada mladim majkama pružao sistem u bivšoj državi. “Uspjela sam i pored dvoje djece magistrirati i pred rat sam počela raditi doktorat. Bez obzira na pogodnosti u tadašnjoj državi jasno da to ne bih mogla napraviti bez podrške obitelji”, prisjeća se Snježana.

Neposredno prije rata, 1991. Snježana je otišla u Njemačku, gdje se umjesto svoje struke počela baviti baviti analizama tržišta i troškova i danas tvrdi da je svoja “ekonomska” znanja stekla radeći na mnogim projektima u renomiranim njemačkim kompanijama. Na tim ekonomskim poslovima radila je u timovima od kojih danas priznaje da je izuzetno puno naučila. Tako je 2000. godine postala direktor firme u kojoj je prije toga radila 10 godina. Radeći na jednom projektu došla je u kontakt s rukovodstvom firme Remontni zavod iz Travnika, koje ju je tada zamolila za pomoć, i ne sluteći da će tada započeti njena poduzetnička travnička odiseja, odlučila im je pomoći.

Naime, oni su tada tražili posao kako bi zaradili za plaće i pitali su me mogu li im kako pomoći. Dirnula me je njihova borba za opstanak. Zatim je došla privatizacija i oni su me molili da se naša obiteljska firma uključi u taj proces i tako je krenulo. 2004. godine naša kompanija, zajedno sa dijelom radnika, privatizirala je 67% državnog kapitala Remontnog zavoda, tadašnjeg velikog vojnog kompleksa BRATSTVA iz Novog Travnika“, otkriva nam Snježana.

Tvornica mašina Travnik
Tvornica mašina Travnik

Nakon što je zajedno sa suprugom privatizirala travničku firmu od 2004. do 2010. godine ovu Tvornicu mašina Travnik je vodio njen pokojni suprug, Kurt Köpruner, a onda su zamjenili mjesta na čelu porodične kompanije i Snježana je postala direktorica GS – TMT-a. Zasigurno je da Snježana tu 2004. godinu dobro pamti, jer joj u potpunosti promijenila život, a poslovanje u BiH, zajedno sa suprugom, za nju je to dotada bio najveći izazov. No, zahvalna je na činjenici što su joj sva prethodno stečena znanja itekako pomogla da se dobro nosi sa svim izazovima koji su bili pred njom. Istovremeno je bila zahvalna i na svojim suradnicima, koji su razumjeli važnost situacije i složenost projekta restruktuiranja firme i svesrdno joj pomogli da se skupa izbore za svoje mjesto na tržištu.Uspješnom poslovnom strategijom Snježana je, zajedno s pojojnim suprugom, nekadašnju posrnulu travničku firmu, koja je 2004. godine ostvarivala 400.000 eura prometa sa 52 zaposlenika, sa čak 11 portira, i prosječnom starošću od preko 50 godina, dovesti na prošlogodišnji nivo prometa od 33 miliona eura i 500 uposlenika.

Sjećam se da je dolazak u BiH je za mene i mog pokojnog supruga značio veliku promjenu. Kada se vratim u taj period, mislim da nas je iskrena želja zaposlenika, tadašnjeg dijela Bratstva sa Dolca na Lašvi, da se bore za vlastiti opstanak, ohrabrila da uđemo u ovaj prilično rizičan poduhvat.Tada nisam ni sanjala o problemima na koje smo nailazili i koje sve posljedice, može ostaviti rat na ljude i društvo. Ali kad jednom uđete u posao nije lako izići. Kada se danas sjetim svega, mislim da sam znala što me čeka, nikad se ne bih upustila u takvo nešto. Ali nije mi žao. Mislim da moj život nikad ne bi bio tako bogat da nije bilo bosanskog iskustva“, priznaje Snježana.


Pročitajte više: Jasmina Dizdarević: Konjičko drvorezbarstvo je svjetski brend


Uspješan put od mašinskih elemenata do električnog bicikla

U međuvremenu je Snježana predanim radom i uz veliku podršku svojih zaposlenika uspjela u potpunosti restrukturirati posrnulu Tvornicu mašina u Travniku i od posrnulog giganta u travničkoj mašinskoj industriji napravila respektabilan svjetski brend u mašinskoj industriji. Koncentirali su svoju proizvodnu strategiju na izvoz što je polučilo sjajne poslovne rezultate. Osluškujući kretanja i zahtjeve tržišta okrenuli su se proizvodnji inovativnih proizvoda, pa su nedavno lansirali prototip električnog kruzer bicikla, e bike Ruff, koji je urađen po dizajnu njihove njemačke Ruff Cycles GmbH.

Naša Tvornica mašina Travnik izvozi 100% svoje proizvodnje na tržište zapadne Evrope, a naši kupci su najpoznatiji brendovi njemačke i evropske strojogradnje. Mi radimo zavarene konstrukcije sa termičkom i mehaničkom obradom, kao i antikorozivnom zaštitom. Ovo je teško opisati jer se radi o širokom spektru mašinskih dijelova koji ulaze u najsofisticiranije proizvode u strojogradnji. GS – TMT je do maja 2021. proizvodila ramenove za električna bicikla, koji se montiraju u našoj kompaniji Ruff Cycles GmbH u Regensburgu, Njemačkoj. Tada se ona odvojila u zasebnu kompaniju i radi više različitih tipova električnih bicikala i za druge kupce te sada broji oko 70 zaposlenika. Razvili smo i električno dostavno vozilo EVO još za vrijeme korone, a započeto je u Ruff-u u suradnji sa jednom njemačkom kompanijom. Mislim da sami ne bi mogli izvršiti ovako zahtjevan zadatak. I naši njemački partneri su se iznenadili da smo ovako uspješno došli do prototipa. Sada nas očekuju najveći izazovi – naći prvog većeg kupca, usvojiti serijsku proizvodnju i raditi dalje na razvoju. Mislim da vjera u ljude da mogu, dokazivanje da smo bolji i da možemo više, nas kao tim nekako tjera naprijed. Također, tvrdim da naši ljudi nisu zaslužili image kakav ima BiH danas, jer su oni uglavnom pošteni i vrijedni ljudi, samo ih pogrešni ljudi predstavljaju na međunarodnoj sceni“, veli Snježana.

tvornica mašina travnik
EVO, elektrićno dostavno vozilo

Iako su posljednjih godina bili suočeni sa vrlo turbulentnim dešavanjma na svjetskom tržištu, od Covid 19 pandemije, poremećenog lanca dobave, ekstremnog povećanja cijena sirovina, svjesna je izazova koje poslovanje u ovako turbulentnim vremenima dinamičnih preokreta nosi sa sobom: “Ti izazovi koje današnja zbivanja nose sa sobom su standardi u današnje vrijeme i sa njima se svi zajedno moramo naučiti nositi. Jer, tko zna što nas sve čeka u budućnosti. Živimo u prilično turbulentnim vremenima u svakom pogledu, sve se tako brzo mijenja i tehnologija i politika i demografija“, priznaje Snježana.

Nižući izuzetne poslovne uspjehe u posljednjih par godina znatno je porasla potražnja za uslugama Tvornice mašina Travnik na tržištu zapadne Evrope što ih je prisililo na otvaranje novih proizvodnih pogona. “Budući u Travniku nemamo mjesta za veće širenje naših proizvodnih kapaciteta, odlučili smo to napraviti u Prozor-Rami i u Zenici. Cilj nam je da izgradimo jednu energetski neovisnu tvornicu poštivajuci visoke ekološke zahtjeve uz pomoć 4.0 industrije. A ono najvažnije su zadovoljni zaposlenici. U našim ciljevima kvaliteta stoji citat iz Andrićevog Ex Ponta: „Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo“. Eto, ta nas ideja vodi. I još bih rekla da je moj osobni cilj i cilj cijelog tima da „naši radnici rado dolaze u našu kompaniju“. To je obrazac našeg poslovanja“, otkriva Snježana.


Pročitajte više: Žena koja je pomjerala granice arhitekture: Zaha Hadid


Sve više je žena u mašinskoj industriji

Radeći u tradicionalno muškoj mašinskoj industriji Snježana priznaje da “za nju ne postoje intelektualno muški ili ženski poslovi, osim možda u onim poslovima koji se odvijaju snagom mišića, ali ne i snagom uma” i stoga ponosno tvrdi:

Za mene je izuzetno inspirativno kada sa mlađim kolegicama i kolegama radimo na usvajanju novih tehnologija, proizvoda ili novih organizacionih procedura. U našoj kompaniji, Tvornici mašina Travnik, radi 42 žene sa visokom stručnom spremom i 71 muškarac. Mislim da je ovaj podatak za ovu struku jedan dobar pokazatelj kako se žene sve više usuđuju baviti izrazito muškim poslovima“.

Ona je žena koja je uspjevala uvijek napraviti najbolje iz svega što radi ne strahujući niti od jednog zadatka, ne dijeleći poslove na muške i ženske, hrabro se boreći za svoje mjesto u mašinskoj industriji i za sebe će Snježana vrlo skromno reći da joj je teško izdvojiti najbolje stvari u karijeri: “Dobro sam se osjećala u Bagatu kao projektantica specijalnih strojeva, a onda su mi se otvorile nove perspektive u Njemačkoj. I na kraju karijere je došla Bosna, jedan neuređen teren na kojem, u poslovnom smislu, nije lako opstati. Najponosnija sam na rezultate koje smo postigli u BiH. Na početku o tome nisam ni sanjala”.

Tvornica mašina Travnik-
Prozivodnja elekričnih bicikala

Kako bi omogućili mladim zaposlenicima u svojoj tvornici da bezbrižno zbrinjavaju svoju djecu odlučili su, na ulazu svoje kompanije, otvoriti Montesori jaslice i vrtić, a u planu je i izgradnja osnovne škole. Ne zaboravljaju dakako ni na stručno usavršavanje svojih zaposlenika, pa su organizirali stručno obrazovanje po uzoru na nekadašnju „Školu učenika u privredi“, i na taj način obezbijedili bolju kvalitetu obrazovanja svojih zaposlenika.

Nije bilo lako postizati sve te poslovne uspjehe, istovremeno odgajati djecu, započinjati poslovne poduhvate u potpuno nepoznatim sredinama, pa Snježanu pitamo, na kraju razgovora, kako ona danas organizira svoj privatni i poslovni život.

Pa, budući da sam već više od 17 godina baka, nije mi teško organizirati dan, jer ne moram razvoziti djecu i misliti kakve ocjene imaju, te što će danas jesti. Moj dan je već više od 12 godina posvećen uglavnom mom poslu, kao i čitanju knjiga i posjetama različitim kulturnim događanjima. Baterije punim uglavnom u igri sa najmlađim unukom Atonom, koji je rođen i živi u BiH, a sin je moje kćeri Atene, koja mi je ovdje podrška u vođenju komercijale i financija u Travniku već više od 12 godina. Tu je i sin Petar, koji vodi našu kompaniju u Regensburgu, osnivač je i idejni otac firme za proizvodnju bicikala. Oni mi pored direktne pomoći u rukovođenju pružaju i veliku moralnu podršku. Nakon smrti supruga usvojila sam, tada dječaka, a danas već odraslog čovjeka, Almedina. Moj život u Travniku uljepšao mi je i obogatio brat sa svojom porodicom, koji se preselio k meni u Travnik prije 4 godine. I ja sam im svima na tome zahvalna. A povrh svega toga, uživam u dugim šetnjama uz more u Zadru i po bosanskim planinama“, veli Snježana.

A da ljubav prema književnosti nije samo jedan od usputnih hobija Snježana je dokazala i nesebičnim i društveno odgovornim angažmanom svoje kompanije, Tvornice mašina iz Travnika, kada su nedavno financirali i u potpunosti rekonstruirali rodnu kuću Ive Andrića u Travniku, koja je godinama bila zapuštena i stradala nebrigom društvene zajednice.

I kako je Snježana već pomenula citat iz Andrićevog Ex PontaŽivot nam vraća samo ono što mi drugima dajemo vjerujemo da travnička poslovna odiseja ove hrabre i uspješne žene može biti veliki ponos ove zemlje.

Photo: Privatna arhiva

Ne propustite najnovije vijesti i najave događaja

* indicates required

.

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

uvođenje promjene

Gdje je puno baba, kilava su djeca

Svi koji smo se rodili i odrasli na ovim prostorima, čuli smo ovo hiljade puta. Dobar dio vremena nismo razumjeli o čemu je riječ,...