Da li ste nedavno čuli da se neko bavi knjigovezačkim zanatom? Da uvezuje knjige, teke, notese, kalendare kao što se to nekoć ručno radilo? U nastavku vam donosimo priču o jednoj mladoj ženi iz Banje Luke, Nini Stanarević, diplomiranoj grafičkoj dizajnerici i jedinoj knjigovezilji u BiH – ženi koja se bavi knjigovezačkim zanatom i uvezuje knjige.
Žena koja se u Studiju Tisa bavi knjigovezačkim zanatom
Ovim rijetkim poslom, knjnjigovezačkim zanatom, Nina se bavi, kako nam je na početku razgovora rekla, već 10 godina. Njeno je istraživanje i učenje o knjigovezačkom zanatu započelo još u studentskim danima, pa je potom preraslo u hobi i posljednje dvije godine postalo njen zvanični posao sa punim radnim vremenom. Ekologija ju je počela interesirati još u osnovnoj školi, i to interesovanje Nina njeguje već više od 20 godina i danas je, priznaje nam, postalo neodvojivi dio njene osobnosti.
“Knjigovezački zanat sam počela da istražujem na završnoj godini fakulteta. Trebala mi je sveska za crtanje, nisam mogla da nađem adekvatnu za kupiti i odlučila sam da napravim svoju. Oduvijek mi je prvi instinkt bio da nešto probam napraviti, a ne da kupujem. Profesori su uvidjeli moje interesovanje novom temom i dopustili mi da nastavim da istražujem, da bih na kraju studija i diplomirala na temu „Knjigovezački zanat na primjeru ručno uvezanih knjiga“ sa fokusom na uvezima koji ne koriste ljepilo i kroz prizmu oživljavanja „uradi sam“ (DIY) pokreta, što je nešto što ustvari i dan-danas radim”, pojašnjava Nina.
Jedina je knjigovezilja u BiH, kako je samu sebe u nedostatku adekvatnog jezičkog termina nazvala, a koja se bavi tzv. “non-adhesive bindings” iliti vidljivim uvezom knjiga, teka, notesa bez korištenja ljepila na način kao što to ona u svom Studiu Tisa radi.
“To je moja primarna specijalizacija i ta kombinacija drvenih uveza sa gravurama je posebno specifična. Priznajem da ne znam da li sam ikoga vidjela da to radi kao ja. Vjerovatno postoji neko, ali ja još nisam naletila na nekoga ko to baš ovako kao ja, na starinski način, radi. Na internetu se može naći da ljudi rade spiralno uvezane dnevnike/rokovnike ili kožne ili tvrdi povez, ali većina toga je u kolaboraciji sa štamparijama“, otkriva nam Nina.
Bilo je sasvim logično, a radila je, veli, to posve intuitivno i nesvjesno, da stečene eko-prakse primijeni u svom poduzetničkom poduhvatu. Reciklaža, apciklaža (recycling + upcycling), ponovno iskorištavanje sirovina, smanjenje sopstvenog otpada i svi ostali principi cirkularne ekonomije su postali najlogičniji put koji Nina danas živi i vodi svoj Studio Tisa.
“Studio Tisa sam ja – sve što nastaje u Studiju Tisa radim sama, od smišljanja ideja i svih koraka od ideje do finalnog proizvoda. Marketing, menadžment, knjigovodstvo, idejno-razvojni procesi, nabavka, fotografija, društvene mreže – sve to radim ja. Pored rada sa papirom i drvetom istražujem prirodno bojadisanje platna biljkama, razne tehnike ručnog rada i stalno razmišljam kako iskombinovani još neki element ručnog rada, kao što su heklanje, pletenje, vez, tkanje i sl., u nekom novom projektu. Takođe istražujem floru, faunu i mitologiju naših prostora i to takođe koristim kao polazne tačke u dizajniranju i oblikovanju novih proizvoda. Ja sam jedna analogna djevojka u digitalnom svijetu”, otkriva nam Nina.
Život u simbiozi sa CNC mašinom u Studiju Tisa
Učenje o knjigovezačkom zanatom na starinski način Nina je, za potrebe izrade njenih uveza u kombinaciji s drvetom, nadopunila obukom za rukovanje CNC mašinama, kakve su svojstvene u modernim stolarskim radionicama.
Na naše pitanje otkud mlada žena u simbiozi sa CNC mašinom i drvetom Nina odgovara: “Sasvim slučajno! Naišla sam na kurs za CNC operatera i odlučila da upišem obuku. Izgledalo mi je veoma zanimljivo i željela sam da naučim nešto novo. A onda sam krajem jeseni 2020. godine naišla sam na poziv za pokretanje start up-a iz oblasti IT sektora i odlučila da se prijaviti na to. U sklopu tog programa sam prošla obuku za pisanje poslovnog plana i dobila finansijsku pomoć za nabavku opreme i registraciju malog biznisa. Tema mog projekta je bila, a i dalje jeste, povezivanje starih zanata sa savremenim tehnologijama, prvenstveno uključivanje rada na CNC mašini za obradu drveta. Drvo je jedan predivan materijal za rad, iako nažalost ne radim toliko često sa punim drvetom”, pojašnjava Nina.
Pročitajte više: Naida i Ismet Lisica: “Dizajn je naša porodična priča s kojom smo oživjeli očev zanat”
Sva su je ta njena istraživanja dovela do jednog vrlo logički promišljenog koraka, a to je pokretanje svog vlastitog biznisa. Prisjeća se da je na počecima svog bavljenja ovim zanatom učestvovala na raznim marketima i sajmovima rukotvorina sa nazivom SUPA, no kada je odlučila da se osamostali i registrira svoj biznis SUPA joj se učinilo neadekvatnim imenom, pa se odlučila za drevnu tisu.
“Odabrala sam naziv Studio Tisa, jer je tisa sveto drvo kod starih Slovena. Uz tisu su vezana mitološka vjerovanja da je to zaštitničko drvo koje štiti od zla. Svi dijelovi tisinog drveta su otrovni osim mekanog dijela njenog ploda. Mislim da naziv „Studio Tisa“ povezuje više mojih interesovanja – radim sa drvetom, biološke i mitološke teme su veoma česta tematika u mojim radovima i od svih opcija ovo mi je bila najzvučnija i tipografski sam napravila najdraži vizuelni identitet“, otkriva nam Nina.
U toj početnoj fazi svog poduzetničkog puta Nina veli da je prva riječ, kojom bi opisala svoje prve preduzetničke korake, prestrašenost!
“Puno je tu novih obaveza i odgovornosti, jer sve radim sama. Stvaranje nekog ritma, balansiranje privatnog i poslovnog životanu moji su najveći izazovi danas. Mislim da trebamo biti nježne/i prema sebi, pogotovo onih dana kada nam ništa ne ide od ruke. Ja još učim kada da odustanem tih dana, a ne da guram sebe protiv sebe. Pogotovo kada su u pitanju poslovi sa opasnijim mašinama i alatima kao što je to kod mene. Takvim danima, kada vidim da mi fokus nije najbolji, izbjegavam da radim sa mašinama jer ne želim da se povrijedim zbog manjka fokusa“, otkriva Nina.
Proizvodi iz Studija Tisa su ručno rađeni od recikliranih ekoloških materijala
Radeći vrlo specifične proizvode Nina je svjesna da njen asortiman zahtijeva dosta edukacije kako bi svojoj ciljanoj publici pojasnila koje su to specifičnosti njenih proizvoda. U današnjem brzom konzumerističko-kapitalističkom društvu masovne proizvodnje ljudi su zaboravili da se neke stvari rade ručno i nemaju često niti priliku takve proizvode nabaviti.
“Svaki moj proizvod je od početka do kraja ručni rad – ja sama presavijam velike listove papira, režem ih i dimenzioniram na finalni format sveske, dnevnika, albuma ili nečega što će biti. Zatim pojedinačne listove papira skupljam u manje cjeline, presavijam ga i stvaram knjižni blok. Knjižni blok zatim orezujem, nekada ručno, nekada uz pomoć velikog noža (giljotine). U slučaju tekstilnih korica režem karton i pripremam platno koje najčešće ili bojim biljkama, oslikavama ili koristim „second hand“ platna, i onda platno lijepim na korice. U slučaju drvenih korica dizajniram, pripremam progam za graviranje ili rezanje na CNC mašini, rad na mašini, farbam-šmirglam-farbam korice u željenu boju i na kraju stavljam zaštini sloj mat premaza. Zatim ide glavni dio posla – uvez. Odabir jednog od pet različitih uveza u zavisnosti od funkcije gotovog proizvoda. I onda fotografisanje proizvoda i priprema fotografija i videa za društvene mreže. Ovaj proces traje između 4 i 8 sati za samo jedan ručno uvezani proizvod, dok priprema jedne objave traje i do 4 sata nekada“, pojašnjava Nina svoj proizvodni proces.
U Studiju Tisa nastaju ručno uvezane sveske za crtanje, notesi, dnevnici, rokovnici, foto-albumi i spomenari. Pored ovog papirnog programa Nina izrađuje i dekorativno-upotrebne predmete od drveta od stolarskih ostataka, gdje joj ti komadi drveta služe kao inspiracija za proizvod.
Pročitajte više: Kako iskoristiti društvene mreže za lični brending?
“Sirovine od kojih pravim svoje proizvode su mi veoma bitne, tako da skoro svi papiri koje koristim su napravljeni od recikliranih sirovina, većina ih je ugljenično neutralna i svi papiri su FSC certifikovani. Platna rijetko kad kupujem nova, prvo pogledam šta ima u radnjama sa polovnim tekstilom, koristim staru ili isflekanu odjeću kao i kućni tekstil, posteljinu, stolnjake, zavjese. Tekstil često prebojavam ili prirodnim bojama ili ga oslikavam. Za neke veće projekte trudim se da koristim puno drvo – pogotovo ako pravim neke daske za meze, tanjire, poslužavnike ili dekorativne predmete. Za knjigovezačke proizvode sam napravila kompromis i koristim medijapan (MDF) zbog niže cijene i stabilnijih performansi od punog drveta kao i mogućnosti farbanja i presonalizacije finalnog proizvoda. Voljela bih naći neku ekološkiju opciju za MDF ali takođe želim da moj poizvod ipak cjenovno bude dostupniji. Tako da stalno balansiram između ovih opcija“, veli Nina.
Svi proizvodi koji nastaju u njenoj radionici su jedinstveni umjetnički komadi, koje Nina pravi najčešće samo u toj jedinstvenoj verziji, često neponovljivoj, sa velikim osvrtom na cirkularnu ekonomiju, odnosno na ponovno iskorištavanje sirovina.
“Kupovinom i udomljavanjem nekog od Studio Tisa proizvoda možete biti sigurni da sam promislila o porijeklu, ekološkom uticaju na mene koja pravim taj proizvod, na krajnjeg kupca, ali i na to šta će biti sa tim proizvodom kada završi svoj životni vijek. Studio Tisa nije još „zero waste“ biznis, ali svaki dan radim na tome da bude što više „low waste“ i „slow making“, spori, ne masovno proizvedeni biznis dobar za sve nas i to uključuje i našu jedinu planetu Zemlju. Takođe svi proizvodi su prepuni detalja, sitnica, od priča iza nekog dizajna na drvenim koricama do to toga šta je neko platno bilo u prošlom životu ili od koje sirovine je napravljen papir koji sam iskoristila“, pojašnjava Nina.
“Pamtim svaki proizvod koji je izašao iz moje radionice”
Kao i svaka umjetnica koja se bavi specifičnom proizvodnjom i Nina priznaje da se sjeća skoro svih sveski, notesa koje je napravila tokom godina i sjeća se skoro svih ljudi koji su udomili neki proizvod iz njene radionice.
“U ovih deset godina sam se susrela sa ogromnim brojem ljudi. Možda su mi najdraži oni prvi klijenti – mnogo stariji i iskusniji knjigovezac koji je udomio nekoliko mojih prvih sveski koje sam izložila na prvom marketu na kom sam izlagala. Mladi budući roditelji koji su kupili svesku da je koriste kao radosnicu/dnevnik i koji su se vratili ponovo kada su čekali drugu bebu. Svi oni koji su imali povjerenja u moje ideje da im pravim proizvode za bitne događaje poput vjenčanja, krštenja, rođendana. I do onih koji su slučajno nešto kupili i javili mi se godinama kasnije da i dalje čuvaju neku sveščicu i da im je jedna od najdražih predmeta koje imaju. Veoma često dobijam i komentare da se ljudi zaljube u nešto što napravim, pa im onda bude žao koristiti da ne bi „uništili“ ili im rukopis nije doviljno „lijep“ ili nešto slično“, s osmjehom se prisjeća Nina.
Pored svakodnevne edukacije svojih klijenata o njenom umjetničkom konceptu rada s recikliranim materijalima i ekološki prihvatljivom proizvodnom procesu njen najveći izazov je, priznaje Nina, i pronalaženje balansa u stvaranju proizvoda i vođenju i stvaranju sadržaja za društvene mreže.
“Koliko god one bile ključne danas u našim poslovanjima, takođe, za mene, su izvor velike smetnje i odvlačenja pažnje. Svakodnevno prolazim rolakoster emocija od toga da ću obrisati sve mreže, da ni ne primjetim da sam izgubila sat vremena i da sam zaboravila šta sam ušla da pogledam pa sve do nekih divnih poruka i komentara koje dobijem. Još uvijek učim kako sve to da izbalansiram“, trvdi Nina.
Svoje planove za budućnost smatra velikim i bremenitim zadatkom, jer smatra da treba još puno raditi na “ozelenjavanju” svog brenda, tražeći bolje alternative za neke sirovine. “Želim raditi na samoodrživosti, smanjenju otpada koji stvaram, tražiti lokalnije sirovine, učiti nove uveze, nove mogućnosti mašina i alata koje imam, ulagati u neke nove mašine koje bi otvorile neke nove mogućnosti. Edukacije kroz društvene mreže ali i radionice… toliko je toga, ali nedovoljno sati u danu“, s osmjehom poručuje Nina na kraju našeg razgovora.
A ako vas zanimaju Studio Tisa proizvodi od recikliranih ekoloških materijala naše knjigovezilje Nine možete ih pronaći u Tekne koncept radnji i povremeno u Galeriji PLUS u Banjoj Luci, on line na OREA platformi i uvijek joj se možete javiti na društvenim mrežama @studio_tisa, gdje će vam Nina pokazati trenutno dostupne proizvode ili ćete se s njom dogovoriti o kupovini nekog proizvoda koji je napravljen baš za vas.
Photo: Privatna arhiva
