Jedna od najvećih revolucionarki dvadesetog stoljeća, inspiracija za mnoge feministkinje i prva žena koja je aktivno učestvovala u političkim pokretima, Rosa Luxemburg, ne samo što je bila politički ravnopravna sa muškarcima, nego je i argumentovano pobijala njihove političke teorije i to u vrijeme kada je ženama bilo nezamislivo suprotstaviti im se.
Iako je bila oštro kritizirana za svoj aktivizam i i izuzetno teško prihvaćena, to za njen neumorni duh nikada nije predstavljao razlog za odustajanje.
Rani počeci revolucionarke Rose
Rosa Luxemburg je rođena 5. marta 1871. godine kao peto i najmlađe dijete židovske porodice u Zamošću, ruskom dijelu Poljske. Rođena u vremenu proglašenja Pariške komune kao da i nije mogla birati svoj put osim da bude inspirativni vođa i revolucionarka, svjesna činjenice da je život tada nudio više od ratova i diksriminatorskog statusa žene u društvu.
Dok je bila dijete sa roditeljima se preselila u Varšavu gdje je i odrasla, a u njenom djetinjstvu se ističe odnos sa ocem koji se u njenoj ranoj dobi udaljio od ortodoksnog židovstva i upravo je od njega počela usvajati liberalne ideje i zanimanja za međunarodnu politiku. Kao dijete sa pet godina dobija bolest kuka što je skoro godinu dana primoralo na konstantno ležanje. Nažalost, greškom doktora ostatak života je provela šepajući i sa potrebom za posebnom vrstom obuće.
Pročitajte više: Žena koja je pomjerala granice arhitekture: Zaha Hadid
Kada je imala 13 godina upisala je gimnaziju za djevojčice, ali to ne bi bilo čudno u tom vremenu da je bila dijete ruske buržoazije, a ne židovka u porodici nižeg statusnog ranga. Već sa 18 godina bježi u Švicarsku, jer joj je prijetilo hapšenje zbog njenih aktivnosti nakon priključivanja u ”Proletarijat”, ilegalnu poljsku stranku ljevice. I kao da je diskriminacija po osnovu nacionalnosti, vjeroispovijesti i fizičkog invaliditeta bila nedovoljna, nakon maturiranja joj nije bilo dozvoljeno da primi zlatnu medalju jer je pripadala opozicionim strujama. Sve navedeno kanališe nas da shvatimo prirodu i okolnosti u kojima je odrastala, koje su je oblikovale i primorale na neumornu borbu za jednakost.
Sticanje doktorata u proljeće 1897. godine svrstalo je Rosu u grupu od nekoliko žena sa ovim zvanjem, a nakon doktorata se još aktivnije počela baviti politikom.
”Crvena ruža” i neumorna borba za promjenama
Kao izričita protivnica rata Rosa je neumorno pozivala na demonstracije i predlagala revolucije zbog čega je i bila uhapšena nekoliko puta.
Na Međunarodnom kongresu u Stuttgartu, 1905. godine je donijela rezolucije prema kojima su sve radničke stranke trebale da se okupe i djeluju zajedno kako bi spriječile rat. Nakon toga je 1912. godine apelirala i na europske radničke stranke da najave štrajk zbog očigledno neizbježnog rata.
Zbog ovih antiratnih aktivnosti osuđena je na zatvorsku kaznu jer su takva djela poređena sa izdajom. Nakon nebrojenih susreta sa policijom i učestalih zatvaranja, u policiji je imala kodno ime ”Red rose” ili ”Crvena ruža”. U tom periodu napisala je i svoju poznatu misao ”Sloboda je uvijek i isključivo za one koji misle drugačije”.
Nakon što je puštena iz zatvora, 1914. godine osniva grupu ”Internacionalna”, tačnije ”Savez spartakovaca”, koji se oštro suprotstavljao ratu i pozivao na antiratne generalne štrajkove. Odmah po izlasku iz zatvora, 1918. godine osnovala je časopis ”Crvena zastava” koji je zagovarao ukidanje smrtne kazne. Opet je neumorno pozivala na promjene zagovarajući da ono što je napravio rat, buržoaska klasa neće ni pokušati popraviti.
Tragični završetak Rose Luksemburg
”Savez spartakovaca” je činio jezgru Njemačke komunističke partije, ali ipak nikada nije dobio potporu proleterske većine. Rosa je upozoravala protiv pokretanja revolucije u Njemačkoj i pozivala na učešće na izborima, ali su Spartakovci zajedno sa Rosom nadglasani. Nakon toga izbija Spartakovska pobuna i usprkos Rosinim naporima, 1919. godine brutalno je ubijena i bačena u Landwehr kanal, a njeno tijelo je pronađeno tek 4 mjeseca nakon ubistva i pokopana je na groblju u Berlinu.
Šta se desilo u martu?
Obilježavanje dana žena je nastao kao inicijativa socijalističkih organizacija u borbi za jednakost i prava žena. Prvi dan žena se obilježio 28. februara 1909. godine u SAD-u.
Na Međunarodnom socijalističkom kongresu koji je održan u Kopenhagenu 1910. godine, Rosa je zajedno sa Clarom Zetkin predložila da se 8. mart proglasi ”Međunarodnim danom proleterskih žena”. Dvije godine prije toga, dvije žene koje su radile u tvornici tekstila u New Yorku su stupile u štrajk usljed diskriminatornih situacija kojima su bile izložene, a uprava tvornice je na njihov zahtjev reagovala tako što ih je zaključala u tvornicu. Ubrzo nakon toga u tvornici je izbio požar koji je usmrtio 129 ljudi.
Pročitajte više: Zašto se žene političarke ne smiju zabavljati i plesati?
Opća skupština Ujedinjenih naroda je 1977. godine pozvala države članice da 8. mart proglase službenim UN-ovim praznikom sa ženska prava. Od tada se Međunarodni dan žena obilježava svake godine.
Značaj Rose Luxemburg kao historijske ličnosti
Od ranog djetinjstva njen život je bio neprekidna borba koji ju je učinio hrabrom, predanom, snalažljivom i nezaustavljivom. Nikada na sebe nije gledala kroz prizmu etniciteta, vjeroisposvijesti i invaliditeta.
Svjesna najvjerojatnijeg ishoda nakon svojih pokreta i akcija, Rosa je jedne prilike izjavla ‘‘Vi dobro znate, da ću usprkos tome vjerojatno umrijeti na borbenom položaju, bilo to u kakvoj uličnoj borbi ili u tamnici.“ Njena neustrašivost i svjesnost najizglednije sudbine vodile su je u borbe koje su je učinile historijskom ličnošću, revolucionarkom i začetnicom feminizma.
Nikada nije priznavala stereotipne uloge žene u okvirima političkih organizacija i konstantno se borila za političku vidljivost na sceni koja je bila surova i nepredvidiva. Nije dozvoljavala da kao žena trpi ograničenja i borila se u svijetu koji je shvaćen samo kao ”muški svijet”.
Svojim neprestanim borbama je željela ohrabriti sve žene i pokazati im da mogu postići slobodu i ravnopravnost. Zbog perioda u kojem je vodila sve te bitke, smatra se ženom koja je bila ispred svog vremena.
Iako se i danas vode bitke, samo u drugačijim oblicima, i možda će se zauvijek i voditi, Rosa Luxemburg je postavila temeljne puteve kojima se može ići.
Photo: Canva
