Zilka Spahić Šiljak: “Rodni stereotipi uzrok su manjka žena na liderskim pozicijama”

U patrijarhalnom i duboko tradicionalnom društvu u kojem živimo rodna ravnopravnost se još uvijek smatra sporednom stvari i vrlo često se bilo kakva rasprava o rodnim ulogama i rodnom identitetu pošprdno etiketira. Istina je da žene danas žive bolje no ikada, no ženska prava još uvijek nisu u potpunosti jednaka onima koje imaju muškarci. Razlog tome je i naša ženska, vrlo slabašna osvještenost o ženskim ulogama, jasnom definiranju naših, ženskih prava i sloboda u društvu. Povrh svega što ovom društvu nedostaje je nespremnost patrijarhalnog i duboko klasno podijeljenog društva u kojem živimo da prihvati žene kao ljudska bića s jasno definiranim potrebama, slobodama i pravima da živimo u svijetu apsolutne jednakopravnosti s muškarcima koje tradicionalna društva prihvataju kao jedine meritorne subjekte istinskog društvenog napretka. Evoluirali kao društvo jesmo. Ali nažalost nije baš evoluiralo i naše poimanje o rodnim ulogama.

Vjerujem da mnoge žene niti ne znaju šta ustvari riječ feminista/feministica znači. Wikepedia kaže da je feminista ili feministica osoba koja vjeruje u socijalnu, političku i ekonomsku jednakost spolova. Jednostavno, kristalno jasno. No, je li to baš uvijek svima u potpunosti jasno? Sa Zilkom Spahić Šiljak, profesoricom rodnih nauka, feministicom i aktivisticom, graditeljicom mira razgovaramo o feminizmu i ženskom aktivizmu i razlozima zašto danas, više no ikad, trebamo educirati društvo o tome što je feminizam i zašto je danas važno shvatiti da problem rodnih uloga postoji i da ga svi skupa trebamo rješavati, i muškarci i žene, i da svi trebamo biti feministi i feministice.

Što ženski aktivizam predstavlja?

Radeći kao mlada aktivistica na zbrinjavanju žena koje su preživjele seksualno nasilje u ratu u BiH Zilha Spahić Šiljak je posve nesvjesno odabrala svoju karijeru i svoj životni put. Prisjećaući se tih zlokobnih vremena svjesna je da se, potpuno nepripremljena i neiskusna, preko noći zatekla u situacijama u kojima je pomagala ženama koje su prošle teške torture i nasilje i koje nisu mogle razumjeti zašto su baš one morale biti izložene takvim vrstama nasilja. To iskustvo je, priznaje Zilka, bilo ključna prekretnica u njenom životu opredijelivši ju da nastavi svoje obrazovanje u pravcu ljudskih prava i rodnih studija. Shvativši da je nužno i teorijski uobličiti i artikulirati sve ono čime se bavila u praksi, neznajući to adekvatno imenovati i jasno naučno definirati, posvetila je svoju naučnu karijeru izučavanju rodnih nauka fokusirajući se na teme roda, feminizma, religije, politike, izgradnje mira i obrazovanja. 

Feminizam i rodne uloge
Zilka Spahić Šiljak

Sebe vidim kao znanstvenicu, aktivisticu i graditeljicu mira. Feministički pristupi znanju zahtijevaju poveznicu sa aktivizmom, kako bi znanja koja produciramo bila djelotvorna u praksi i povezana za životima ljudi, a izgradnja mira u suštini i jeste povezivati ljude, uspostavljati pokidane veze i graditi nove. Danas vodim Transkulturnu psihoscijalnu obrazovnu fondaciju u Sarajevu i akademska direktorica sam Univerzitetskog Gender Resursnog centra na Univerzitetu u Sarajevu. Godinama sam radila u Americi i to iskustvo mi je pomoglo da mostove koje pravim obogatim velikom mrežom ljudi i insitucija”, pojašnjava Spahić Šiljak.

Opredijelivši se da istovremeno bude posvećena nauci i gradnji akademske karijere kao i izgradnji svog religijskog habitusa Zilka često ističe da je njena akademska i društvena karijera posvećena aktivizmu koji je utemeljen i u religiji, ali koji korespondira sa građanskim aktivizmom. Stoga sam upitala Zilku kako bismo mogli najjednostavnije približiti javnosti formulaciju muslimanskog feminističkog identiteta kojem pripada i njegovu poveznicu s građanskim aktivizmom, te da li takav aktivizam možemo nazvati i ženskim aktivizmom?

Za mene je religija i utočište i inspiracija za djelovanje. Moj građanski aktivizam uvijek je imao svoje uporište u religiji, jer vjernica i vjernik moraju živjeti humanistički i kao odgovorna ljudska bića. Kao vjernica i neko ko ima formalno islamsko obrazovanje uvijek sam nastojala propitivati religiju u intersekciji s rodom, politikom, kulturom i identitetima, jer vjera koja se ne propituje i ne provjetrava novim perspektivama postaje okamenjena suhoparna tradicija i emocija, koju se onda lahko pretvara u ideologiju i idolatriju. Religija bi trebala oživljavati naš duh, davati nam snagu, motivaciju i podstrek na dobro, a ne da nam se nekritički nameću ustaljeni patrijarhalni obrasci ponašanja koji su štetni i za žene i muškarce. Muslimanski feminizam je za mene i identitet i analitička kategorija, što znači da se ja identificiram jasno kao muslimanska feministkinja koja se zalaže za društvenu pravdu, a društvene pravde nema bez rodne pravde. Islam nudi odličnu paltformu zajedničkog djelovanja žena i muškaraca u ostvarivanju pravde, pod uvjetom da se porukama islama pristupa otvorena uma i da se njegove poruke iznova čitaju i otpakuju u svakom vremenu i kontekstu“, pojasnila je Zilka.


Pročitajte više: Žena koja je pomjerala granice arhitekture: Zaha Hadid


Nije sramota biti feministica

Svjedočila sam u posljednje vrijeme na nekoliko skupova posvećenih ženskom poduzetništvu i liderstvu vrlo čudnom i apsolutno neutemeljenom ograđivanju žena poduzetnica, ali i onih iz korporativnog bizinsa, od feminizma i potrebe za ženskim aktivizmom. 

Zašto je Zilka postalo važno danas svakodnevno podcrtavati da nije sramota biti feministica i da to nije rogobatna funkcija, nego blagodarna karakteristika ljudskog, građanskog aktivizma, bez koje zasigurno ne bismo danas hrabro i smjelo kročile ovim “dunjalukom” kao žene naučnice, biznismenke, političarke, bankarice, učiteljice, slikarice, novinarke, pilotkinje…?

Suočavamo se s otporima rodnoj ravnopravnosti diljem svijeta, pa i na Balkanu a to se reflektira i u čestim izjavama žena, poput: ja podržavam žene da budu ravnopravne, ali nisam feministica. Godinama slušam žene na javnoj sceni, ali i u svakodnevnoj komunikaciji koje se ograđuju od feminizma kao od nečeg nečasnog, prljavog i zaraznog a da o feminizmu vrlo malo znaju. Uvijek se pitam šta to toliko uznemirava žene da imaju potrebu naglašavati kako nisu feministice iako ih niko ne pita i ne traži da se izjasne. Mnogo je razloga za to, a jedan od najvećih je strah da ih neko ne svrsta u grupe onih za koje se misli da su protiv obitelji, tradicije, religije i mrziteljice muškaraca. Feminizam je borba protiv opresije, seksizma i izrabljivanja žena kako bi one bile ravnopravne s muškarcima. Vremenom se feminizam u medijima i javnosti reducirao na pojednostavljene  stereotipne slike brkatih, muškobanjastih žena, koje ne žele djecu i porodicu i koje mrze muškarce. Feministice nisu protiv djece, porodice i muškaraca, ali jesu protiv izrabljivanja žena i jesu protiv isključenja žena iz kreiranja politika, donošenja odluka i korištenja resursa i na koncu jesu protiv mizoginije, mržnje prema ženama koja se ogleda u seksizmima u komunikaciji i rodno utemeljenom nasilju. Važno je stoga pamtiti žensku povijest i žene koje su nas zadužile svojom borbom za građanska i politička prava i koje su zbog svojih ideja proganjane, zatvarane, a neke poput Olympe de Gauge u Francuskoj i pogubljene na giljotini, jer su se, kako je tada tumačeno, usudile umiješati u poslove države. Mi danas ne bismo bile znanstvenice, poslovne žene, političarke, injženjerke i dr. da nije bilo sufražetkinja, a na prostoru Balkana i antifašistkinja”, pojašnjava Spahić Šiljak.

A zbog čega se uopće žene trebaju baviti ovakvom vrstom ženskog aktivizma i koliko je taj aktivizam nužan i u poslovnom svijetu, kao osnovna poluga ženskog liderstva i ženskog poduzetništva?

Aktivizam je važan u svakoj oblasti života, kako u akademiji tako i u poslovnom svijetu, koji je i dalje dominantno muški svijet. Radeći na istraživanju o liderstvu žena u BiH, koje je objavljeno u knjizi “Bosanski labirint: kultura, rod i liderstvo“ 2019. godine, pokazalo se da je većina žena osnažena za liderstvo u politici ili za pokretanje vlastitog biznisa upravo kroz programe nevladinih organizacija. Neke od takvih programa osnaživanja žena u lokalnim zajednicama sam i sama vodila i ono što sam shvatila je da je ženama najvažnije da osvijeste snagu koju imaju i da se izbore sa internaliziranim stereotipima o tome da one ne mogu biti liderice ili uspješne poslovne žene. Čak i onda kada bi naučile kako napisati biznis plan i pokrenuti vlastiti biznis, najvažnije je bilo da se izbore sa sjenama sumnje koje su stajale iznad njihovih glava podsjećajući ih na poruke koje su slušale tokom odrastanja, da one to ne mogu ili da neće uspjeti i da to nije za žene, pa je trebalo mnogo snage ali i podrške da se odvaže pokrenuti biznis ili kandidirati na izborima“, izjavljuje Spahić Šiljak.

Stereotipne muško ženske uloge otežavaju probitak ženama u biznisu i politici

Muško ženske stereotipne rodne uloge u patrijarhalnim društvima donijele su ženama dosta velika raslojavanja i nejednakosti u privatnom, ali neosporno i u poslovnom svijetu. Zilka Spahić Šiljak nam pojašnjava kako su stereotipi o rodnim ulogama predstavljali istovremeno i poticaj i ogromni izazov u njenoj dosadašnjoj akademskoj i aktivističkoj karijeri.  

Feminizma i rodne uloge
Zilka Spahic Šiljak

Rodni stereotipi su prepreka da se žene, ali i muškarci, realiziraju kao osobe sa svim svojim potencijalima i aspiracijama. Generalizacije o tome šta znači biti žensko i muško u društvu se promiču kroz primarnu socijalizaciju, obrazovanje i medije, pa se svaki iskorak iz zadate rodne kutije razumijeva kao odstupanje od onoga što je društveno i kulturološki prihvatljivo. Većina ljudi se zbog toga drži ustaljenih podjela zanimanja, poslova i karakteristika koje se pripisuju ženama i muškarcima. U velikom broju društava se i dalje smatra da je privatna sfera ženska, a javna muška, da žene brinu o obitelji, a muškarci zarađuju i izdržavaju obitelj. Iako su žene davno probile stakleni plafon i uspjele su se pozicionirati u mnogim profesijama koje su stoljećima bile muške, odnosno rezervirane za muškarce, žene se još uvijek nalaze u labirintu u kojem moraju pronalaziti načine da se dokažu da su jednako dobre i sposobne kao i muškarci. Posebno je to izraženo kada žena treba dobiti promociju na poslu ili doći na mjesto odlučivanja. Zbog rodnih stereotipa i opterećenosti da balansiraju između obiteljskog života i karijere, žene teško dolaze na liderske pozicije i teško opstaju. Iako smo napravile veliki pomak i dalje su žene podzastupljene na liderskim pozicijama i u politici i biznisu. Važno je stoga raditi ne samo na osnaživanju žena, već i na promjeni kulture koja njeguje i održava rodne stereotipe”, objašnjava Spahić Šiljak.

Vrlo često Zilka ističe da je bila privilegirana raditi na vodećim akademskim institucijama u Evropi i Americi, gdje je imala priliku ne samo učiti nego i unaprijediti svoje kapacitete, pomno gradeći istovremeno i mreže suradnje koje danas smatra svojim najvećim kapitalom. “Nekako sebe i vidim kao osobu koja stalno nešto povezuje. Povezujem ljude različitih provenijencija, one koji dolaze iz vjerskih i sekularnih krugova, iz akademije i nevladinog sektora, iz biznisa i politike, mlade i starije generacije. To je pravo bogatstvo, jer svaka osoba nosi veliki potencijal i ako se povezuje s drugim ljudima ima šansu učiti, dijeliti iskustva i proširivati horizonte spoznaja”, otkriva Spahić Šiljak.

Blagodet rada sa ženama u lokalnim zajednicama

Tokom svoje karijere Zilka je imala priliku vrlo često raditi i sa ženama u malim lokalnim zajednicama, koje su se borile ponovo izgraditi živote nakon povratka u svoje ratom porušene domove.

Bila sam privilegirana da pomažem ali i učim od tih žena koje su nalazile snage da krenu iznova da grade i svoje obitelji i svoje zajednice. Slobodno mogu reći da su žene u lokalnim zajednicama ponijele najveći teret izgradnje mira, ali da to nije dovoljno vidljivo niti društveno priznato. Kada vidite da su žene uspjele završiti osnovnu školu, pa srednju školu a neke i fakultet, pa pokrenuti svoj biznis, pa se politički angažirati i raditi zajedno s drugim ženama na izgradnji zajednice, onda budete ponosni jer ste pomogli nekome da se ostvari kao ljudsko biće. Kada sretnete takve žene, pa vas pozdrave a niste ih vidjeli 20 ili više godina, budete ponosni da ste makar malo sudjelovali u njihovom uspjehu”, ponosno otkriva Zilka.


Pročitajte više: Sabrina Noack: Glumu sam pretvorila u teatarsku terapiju


Zbog svoje akademske karijere vezana je za različite generacije, a kako svojim studentima predaje na online nastavi vezana je i za komunikaciju u virtualnom svijetu. O tome kako promatra posvemašnju ovisnost o komunikaciji i prisutnosti u virtualnom svijetu Zilka odgovora: “Virtualni svijet je realnost i to ne možemo promijeniti, ali možemo mijenjati način i kulturu komuniciranja koja neće biti površna i reducirana na formu i izgled, već na ono što nas čini ljudima sa svim osjećajima, težnjama i potencijalima. Kako jedan muzički umjetnik kaže: Svako želi biti saslušan! Što znači da svi imamo potrebu da naša osjećanja i potrebe budu validirani i priznati. To ne znači da se drugi moraju složiti sa nama, već da nam pokažu da nas čuju i da im je stalo. Kultura selfija nas udaljava jedne od drugih, jer se predstavljamo lažno i nastojimo biti ono što nismo, a plašimo se pokazati emocije i ranjivost. Kada bismo mogli malo više slušati, a manje govoriti, malo manje slikati selfije, a više promišljati i brinuti jedni za druge i radovati se uspjesima jedni drugih, mislim da bi svijet bio ugodnije mjesto za život”.

Obzirom da je Zilka angažirana na nekoliko različitih projekta, a istovremeno predaje na fakuletima u BiH i Engleskoj, njen radni tempo je vrlo zahtjevan i naporan, ali priznaje da je to ispunjava jer radi ono što voli i ono u šta vjeruje. “Vjerujem da je važno raditi na promociji ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i izgradnje mira u BiH i na Balkanu, jer samo tako možemo graditi društvo odgovornih građana i građanki. Baterije punim duhovnošću kako kroz religijske obrede tako i šetnjama kroz prirodu, čitanjem dobre literature i naravno druženjem s prijateljicama. Nekada susret i razgovor s dobrom osobom mogu biti terapijski vrlo učinkoviti i osvježavajući, jer se mi ogledamo jedni u drugima i potrebni smo jedni drugima”, poručuje Zilka Spahić Šiljak na kraju našeg razgovora.

I da nakon svega što ste pročitali podsjetim još jedanput na jednu sveprisutnu istinu s početka teksta: Problem rodnih uloga i rodne ravnopravnosti postoji i ne trebamo okretati glavu od toga, nego trebamo svi raditi na rješavanju tog problema. I muškarci i žene. Jer biti feministica nije sramota. Nego privilegija. Ponos. Dostojanstvo.

Photo: Imrana Kapetanović

Ne propustite najnovije vijesti i najave događaja

* indicates required

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

BiH korak bliže EU. Pregovori bi mogli biti otvoreni u ožujku

Bosna i Hercegovina je napravila određene pomake na svom europskom putu i treba nastaviti s tim kako bi čelnici EU-a na samitu u ožujku...
nesloga među odjelima

Mi smo važniji