Lejla Pojskić: “Genetika je nauka sadašnjosti i budućnosti”

Kad govorimo o genetici obično se naš razgovor dotiče fenomena nasljeđivanja fenotipskih karakteristika, onih pojavnih oblika poput boje očiju, kose, izgleda, nekih ponašajnih karakteristika, koje nasljeđujemo od svojih predaka, a da ustvari malo ili gotovo nikako ne znamo šta je ustvari genetika i šta fenomen nasljeđivanja predstavlja.

Donosimo vam priču sa Lejlom Kapur Pojskić, profesoricom genetike na Univerzitetu u Sarajevu i naučnom savjetnicom na Institutu za genetski inžinjering i biotehnologiju.

“Moji gimnazijski snovi o genetici su se ostvarili”

Lejla je svoje zanimanje za genetiku razvila još u osnovnoj školi, no kako je oblast genetike tada izučavana jedino u okviru studija Biologije na PMF-u u Sarajevu za nju nije bilo dileme koji studij upisati. Kasnije usavršavanje u pravcu humane genetike razvijala je pod mentorstvom doajena bh. genetike, akademika Rifata Hadžiselimovića, u oblasti psihijatrijske genetike, te uz komentorstvo dr. Lilijane Oruč. Daljnje stručno usavršavanje na polju psihijatrijske genetike i molekularno-genetičke dijagnostike Lejla je završila u Belgiji, na Univerzitetu u Antverpenu i u Njemačkoj, na Univerzitetu Eppendorf u Hamburgu. 

Genetika je nauka sadašnjosti i budućnosti. Nudi širok dijapazon primjenjivih znanja i tehnologija za bolji život savremenog čovjeka. Tu se prvenstveno misli na revolucionarno unapređenje klasičnih proizvodnih procesa pomoću živih organizama i bioloških produkata u svim sferama ljudske djelatnosti, a pogotovo u proizvodnji hrane, novih lijekova i kozmetike kroz biotehnološke inovacije. Moja profesionalna karijera započela je sa tom potrebom da znanja prevodim u nešto što je primjenjivo na definisane probleme a to mjesto je bio Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu. Zanimljivo je da je to mjesto pored kojega sam još kao gimnazijalka prolazila kao pored NASE i maštala o tome kako ću na tom mjestu i ja jednom raditi. Iako se svi moji snovi nisu ostvarili, nije patetika ako kažem da svoje snove treba slijediti, jer kada postoji jasno definisani cilj u životu mi i svjesno i nesvjesno idemo prema njemu”, otkriva Lejla.

Lejla Pojskić

Dobivanje DNK iz posmrtnih ostataka prvi put u svijetu je otkriveno na Institutu u Sarajevu

Studirala je u poratnom periodu rekonvalescencije zemlje i grada Sarajeva, u vrijeme koje su, kako Lejla voli reći, stvarale “generacije entuzijasta” kada se svima činilo “da je samo nebo granica njihovog rasta u svakoj sferi”. “Tada smo duboko vjerovali da kao društvo idemo u pravom pravcu i da ćemo vrlo brzo uhvatiti ritam sa svjetskom naukom. Onda je krenuo prvi projekat sa ICMP-jem na razvoju tehnologije personalne identifikacije iz posmrtnih ostataka žrrtava rata na području BiH i drugih zemalja regiona. Malo ljudi zna da smo tada baš na INGEB-u otkrili prvi tehnološki postupak za dobijanje DNK iz skeletnih ostataka, koji je u osnovi postupaka koje koriste forenzičke laboratorije širom svijeta.Tada je naš Institut bio rame uz rame sa naučnim institutima u svijetu, a region da ne spominjem” prisjeća se Lejla najvećih uspjeha njenog Instituta.


Pročitajte više: “Konferencija za žene u pharma biznisu i nauci” pokazala je da su znanje i nauka neraskidivo vezani s biznisom i poduzetništvom


Razvijajući svoj naučno-istraživački put Lejla je magistrirala na području humane molekularne genetike i doktorirala na polju medicinske, odnosno psihijatrijske genetike. Danas u Laboratoriju za humanu genetiku predvodi mali istraživački tim koji se bavi istraživanjem novih dijagnostičkih markera za ljudske bolesti i njihove primjene u zdravstvu. Priznaje da su joj rezultati brojnih istraživanja, koji su objavljeni u nekoliko stotina naučnih i stručnih publikacija, omogućili da predaje bazične i interdisciplinarne predmete iz oblasti Genetike i Biotehnologije širom zemlje. Sretna je kad vidi da su danas na desetine njenih magistranata i doktoranata uspješni i visokokvalificirani stručnjaci posvuda u BiH i svijetu i slobodno ih može nazvati svojom “akademskom djecom”.

Biotehnologija i IT industrija su izvor novih tehnoloških otkrića

Biotehnologija je zajedno sa IT industrijom najznačajniji izvor novih tehnoloških otkrića koji u velikoj mjeri svakodnevno mijenjaju svijet. Prvobitno je biotehnologija zamišljena kao naučna disciplina koja će riješiti probleme održivog razvoja, prvenstveno nedostatka hrane, a potom proizvodnju efikasnih i dostupnih lijekova i ekoloških izvora energije. “Ciljevi razvoja biotehnologije su mahom dostignuti, a u nekim oblastima su i premašeni. Najbolji primjer je proizvodnja i dostupnost inzulina ili imunoglobulina. Ili recimo proizvodnja uljane repice, ili na sušu i nametnike otpornih kultura, koje su riješile probleme proizvodnje hrane u Africi i Aziji. No, još uvijek ostaje nerješen problem pravične i ekonomične raspodjele ovih naučnih rezultata“, priznaje Lejla.

Medicinska genetika i nove tehnologije su u velikoj mjeri revolucionizirale naučni ali i naš svakodnevni život. Tome je doprinijela i sve prisutnija informatizacija znanja, koje je danas dostupnije običnom čovjeku više no ikada prije. “Moram reći da je pandemija donijela revoluciju na naše prostore i da je sve više laboratorija koje nude usluge medicinske dijagnostike na bazi genetičkih i biotehnoloških rješenja, počevši od testa za koronavirus do tumorske genotipizacije i personaliziranog liječenja raka. Posebno je važan aspekt otkrivanje, tzv. konfirmatorne dijagnostike rijetkih, tj. monogenskih bolesti, za koje mahom ne postoji standardna dijagnostička i terapijska procedura. Ljudi danas sve više čitaju i informišu se o zdravstvenim temama, pa i genetici, i moj utisak je da je društveni stav prema genetici u medicini veoma afirmativan. Možda je tome doprinijelo da je naša stručna zajednica veoma otvorena prema javnosti i koristimo svaku priliku da informišemo, educiramo i potaknemo tu svjesnost“, navodi Lejla.

Lejla Pojskić

Međutim, u javnosti su još uvijek prisutne različite teorije zavjera zbog nepoznavanja nauke i suvremenih biotehnoloških otkrića u medicini i farmaciji. “Treba reći i da se biotehnološka otkrića danas ne konzumiraju dovoljno brzo, pogotovo kad je riječ o medicinskim otkrićima, novim lijekovima i medicinskim sredstavima, jer su biosigurnosne regulative u farmaceustkoj i biotehnološkoj industriji i dokazivanje njihove efikasnosti i bezbjednosti za pacijente vrlo rigorozne, a javnost o tome ništa ili vrlo malo zna. I onda je neukom i neprosvijećenom dijelu stanovništva vrlo lako izmišljati različite teorije zavjere i dizati hajku protiv farmaceutske i biotehnološke industrije. Neznanje i strah su najveći neprijatelji nauke. Uvijek naglašavam da su medijatori za primjenu novih otkrića u segmentu novih lijekova kliničke studije provjerenih inovativnih proizvođača lijekova, koje su prilika da se pacijentima i u nisko i srednje razvijenim društvima omogući liječenje najnovijim tehnologijama. Kao genetičarka sam ponosna na jedan dio svoje karijere koji sam ugradila u poduzetništvo, naročito u segmentu razvoja novih lijekova“, otkriva Lejla.

Kad govori o načinu prenošenja znanja i edukacije o naučnom svijetu, kao dobitnica Nagrade za nauku Federalnog ministarstva za nauku za 2022. godinu za doprinos u promociji i popularizaciji nauke, Lejla se na dodjeli Nagrade prisjetila jedne zanimljive angdote vezane za početak svoje karijere kada ju je intervjuirao ugledni novinar lista Oslobođenje, novinar Idžaković. “Kada sam mu onako puna “znanja” izbiflala što sam sve imala reći, podrazumijevajući da je moj jezik razumljiv i smislen bilo kome, nemalo sam se iznenadila kad je članak izašao. Naime, neugodno su me iznenadile kovanice poput “hipohondrijska DNA” (DNK hipohondara), umjesto mitohondrijska DNK. Te su me greške osvijestile u smislu da naučni jezik, pogotovo onaj kojim pišemo naučne radove, i “storytelling” jezik, kojim mi komuniciramo naučna dostignuća široj zajednici, nisu ni blizu isti“, priznaje Lejla.

Zastupljenost žena u prirodnim naukama u BiH je 50:50

Razvijajući svoju akademsku i naučno-istraživačku karijeru u svijetu Lejla danas priznaje da je prekretnica u njenoj karijeri i njen najveći izazov bila odluka da li karijeru nastaviti u nekom etabliranom genetičkom Institutu u zapadnoj Evropi ili napraviti promjenu u svojoj zemlji. “Istraživanja u oblasti genetike i biotehnologije su vrlo skupa i nekolicina mojih kolega i ja smo krenuli od nule, ako govorimo o molekularno-genetičkim tehnologijama nove generacije, PCR, sekvenciranju i sl. Tako da je dobar dio moje karijere „otpao“ na dio uspostavljanja infrastrukture, od nabavke skupih uređaja, razvoja saradnje sa zdravstvenim ustanovama u Sarajevu i BiH, do motiviranje stručnjaka iz drugih sektora da se uključe kako bi sve dobilo širi društveni značaj. Na svu sreću, sada imam sjajan tim naučnika oko sebe, priliku da otkrivam, razvijam i motiviram nove generacije naučnika i to me čini sretnom. Moji studenti ne moraju krenuti od „nule“, bar kada je u pitanju laboratorijska infrastruktura, i to je jedno od mojih najvećih dostignuća u karijeri“, ponosno ističe Lejla.

Lejla Pojskić na “Konferenciji za žene u pharma biznisu i nauci”

O zastupljenosti žena naučnica u akademskom i naučnom svijetu u BiH potvrdiće da su u BiH laboratorijska struka, pa tako i prirodne nauke mahom “ženske” i da je njeno radno okruženje 50:50. “Moje kolegice imaju sve privilegije kao i muške kolege po tom pitanju. Kada se pređe prag laboratorije, situacija se drastično mjenja – naše društvo se radije oslanja na muško rukovođenje i to je nešto što je mit na čijem razbijanju svi moramo raditi”, tvrdi Lejla.


Pročitajte više: Kako su magistra farmacije i IT-evka u koroni pokrenule Kaur, modni yoga brend za nježnu i snažnu ženu


Također je vrlo izričita i determinirana u svom stavu da kada je u pitanju muško/ženska podjela po kompetencijama kvalitet stručnjaka ponajmanje određuje njegov pol, etnička pripadnost ili neki drugi izmišljeni kriterij. “Sva sreća pa se stručna valorizacija naučnika i naučnica vrši na temelju pisanih radova i projekata internacionalno u okvirima kolegijalne mreže, a ne lokalno, tako da je maksimalno objektivna i ne svodi naučnice u ovu našu društvenu “provincijalnu” ravanDruga priča je pak kada se naučnicama treba naponuditi neka rukovodeća ili upravljačka pozicija, onda nastupaju potpuno novi kriteriji i žene dobivaju šansu tek u odsustvu muškog kandidata, u većini slučajeva“, ističe Lejla.

Ambizicozne žene mogu uspjeti na svakom polju

Za sebe Lejla voli reći da je odgojena “klasično bosanski”, što znači da joj uz nauku i posao ni kućanske obaveze nisu strane. No, priznaje da su njene kućanske vještine zbog prirode i obima poslovnih obaveza posve prirodno potpuno atrofirale i da se stoga oslanja i dalje na maminu kuhinju. Istina je da favorizira i lagane brze recepte za spravljanje ukusnog ručka kako bih što više vremena provela sa svoje dvoje sjajnih tinejdžera i mužem, koje smatra “svojim glavnim izvorima kreativne energije“.

Zahvalna sam im na tome. Kao i svaka druga žena okrenuta karijeri svjesna sam da sam izborom porodičnog načina života, pošla putem vječnog balansiranja koje je zahtjevno, naporno, ali na koncu, vrijedi. Duboko sam ubijeđena da ambiciozne žene danas mogu uspjeti na svakom polju, ako i samo ako imaju jasno zacrtane ciljeve i podršku svoje bliže okoline, ali i kvalitetne mentore i kolegijalne uzore. Kao i u svakom procesu neminovni su negativni faktori, čiji uticaj mogu nadvladati samo pomoću svoje upornosti i savjeta pravih mentora. Važan je cilj, ali i izbor pravog moralnog i kolegijalnog uzora, jer ništa u životu ne polazi iz ničega i nijedan čovjek ne može uspjeti sam. Na tom putu, potrebno je i savladavati svoj ego, jer mentor svoju svrhu ispunjava samo kada ga učenik nadraste“, priznaje Lejla na kraju našeg razgovora.

Photo: Privatna arhiva

Ne propustite najnovije vijesti i najave događaja

* indicates required

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ

PROČITAJTE VIŠE

Race for cure

Žene u ružičastom trče u borbi protiv raka dojke – prijavite...

Žene u ružičastom nisu sinonim za još jednu fancy schmensi modnu priču, nego za onu beskrajno hrabru i vrijednu bitku za život. Za život...